Vatreni u utorak zaključuju Ligu nacija utakmicom s Portugalom i opasno im prijeti pad među europske drugoligaše što bi svakako bio udarac imidžu svjetskih doprvaka, ali kako igraju i kako izgledaju na terenu bilo bi čudo da uzmu bod ili tri. Oduševilo bi nas da ostanu u elitnoj kategoriji, makar i s porazom, što je također moguće. No, jedno do zlatnih pravila hrvatske reprezentacije glasi “Nikad je nemojte otpisati“.

Kako po dolasku u Split gleda na dvoboj u Solni, pitali smo izbornika.
- Švedska je ovog trenutka bolja od nas. Moramo reći istinu! - jasan je bio Dalić.

ANDERS WIKLUND

Stigli su oko pet ujutro, noć nije bila prospavana.
- Izgubili smo od momčadi koja je sada ispred nas i to već u prvom poluvremenu jer nismo bili dovoljno moćni. Bili smo inferiorni u brzini, duelu i pogotovo agresivnosti. Posebno je loše što smo drugi gol primili u zadnjim sekundama poluvremena. Koliko god nezadovoljavajuće igrali, imali smo zaostatak 1:0 koji je bio prihvatljiv u tom trenutku i onda smo dobili pogodak iz prekida. Pozitivno je u svemu tome što smo se u drugom dijelu pokušali dići i bili smo kvalitetniji, ali nismo bili dovoljno dobri da bismo izjednačili. Dakle, prvo poluvrijeme nije bilo kako treba i zasluženo smo poraženi.

Nisu druga klasa

Šveđani su bili brži na svakoj lopti, igrali su s više žara i energije. Zbog čega Hrvatska nije odgovorila istom mjerom?
- Jesu, bili su puno agresivniji od nas i na to su nas dobili. Vikao sam s klupe: “Morate biti agresivniji, morate stati bliže igraču.” Međutim, domaćini su bili brži i bolji.

Ali zašto? Pa svi igrači znali su koliko je utakmica bitna, da ne smiju izgubiti i izborili bi ostanak u Ligi nacija. Hrvatska nikad nije ostavila loš dojam kad je bila borbena i angažirana, to se događa jedino kad nije takva. Navijače najviše muči kad vide da je protivnik borbeniji.
- Šveđani su nas limitirali svojom agresivnošću i igrom. Ipak smo igrali u gostima kod protivnika koji nas je želio svladati, jednako kao i mi njega. Oni nisu loši, nisu druga klasa, nego prva klasa. Sučelili smo se s jakom ekipom i nismo odgovorili kako treba. Nismo imali pravi ritam.

JOSKO PONOS/CROPIX

Nema pesimizma

Zar nije stvar u pristupu? Nije li Hrvatska ušla u igru kao da se radi o prijateljskom susretu?
- Nije stvar u pristupu. Nego jednostavno protivnik je bolji. Što da vam kažem? Ako hoćete istinu, Šveđani su bili bolji od nas. Pa može netko biti bolji. Ne moramo uvijek mi biti od svih najbolji. Nedostajalo nam je puno igrača, tražili smo neka rješenja… Jedini je razlog rezultatu što su oni bili bolji. I gotovo!

Već smo konstatirali da je današnja hrvatska momčad slabija od ekipe iz Rusije koja je došla do finala. To nikome vjerojatno nije sporno.
- Moramo biti realni i iskreni. Ako pogledamo momčad koja je igrala u Solni, samo četvorica su bili na Svjetskom prvenstvu, tek dvojica nastupili u finalu. Neki koji su danas starteri tada nisu bili ni blizu reprezentacije. Za razliku od drugih mi stvaramo novu momčad. Nedostajalo nam je sedam igrača koji bi svi igrali da su bili s nama. To moramo imati u vidu te objektivno sagledavati gdje smo i što nam se događa. Ali nisam pesimist, stvorit ćemo mi reprezentaciju. I igru, i kvalitetniju momčad. Ima dobrih stvari, imamo talenta i vrijednosti u tim mladim momcima, međutim treba nam vremena. Vapimo za jednim pravim okupljanjem na kojem ćemo biti zajedno desetak dana, raditi i neke stvari posložiti. Ovako smo putovali i igrali utakmice, nije bilo mogućnosti za treninge.

Raste psihoza

Potom je kazao u čemu smatra da je pogriješio:
- Nisam bio dovoljno pametan i mudar kod planiranja jesenskog rasporeda. Trebao sam izbjeći ove jake prijateljske utakmice sa Švicarskom i Turskom. Unatoč mojoj želji da igram s vrhunskim suparnicima, ovo stanje u kojem živimo s tim koronavirusom nije za takve planove. Putovali smo u listopadu u Švicarsku, sad u Tursku i Švedsku, to nije bilo dobro. S druge strane, čekamo svakih nekoliko dana rezultate testova, oko toga raste psihoza, puno je stvari koje nisu nogometne. Jedva čekam da sve to prođe.

Bilo bi bolje da ste dogovorili Gibraltar i Andoru, ili nekog drugog toga ranga, za te prijateljske susrete, kad su već bili obvezni?
- Pobijedili bismo dvije utakmice i bili doma. Nije to inače moj cilj niti ideja, ali govorim o situaciji kakva je sada.

U prijateljskim ogledima stavljali ste u prvu postavu neke igrače koji su vam kasnije trebali u Ligi nacija. Zbog čega niste u tim prijateljskim dvobojima igrali s totalnim rezervama, a petnaestak glavnih sačuvali za službene nastupe? Primjerice, Ante Budimir nije prošao pripreme, potom je bio u izolaciji zbog korone i nije spreman koliko bi morao biti, Brekalo je također imao koronu, Pongračić se vratio nakon duge stanke, sva trojica bi sigurno bili svježiji i bolji u Solni da nisu igrali u Istanbulu.
- Što sam mislio to sam stavio i smatram da je tako bilo najbolje. Igrač može odigrati sat vremena i da je došao bez ičega. Mislim da to nije veliki problem. Brekalo nije bio u planu u Turskoj, ali je uskočio zato što se ozlijedio Bradarić. Neka zbivanja jednostavno ne budu kako bi ti želio i tada staviš sastav kako misliš da je najbolje.

JOSKO PONOS/CROPIX

Što će biti realnost Hrvatske? Kažete da su sada Šveđani jači, može li se naša reprezentacije toliko dići do Eura da tamo ponovno Hrvatska bude bolja?
- Rekao sam da su oni u ovom trenutku bolji, ali i da sam optimist i vjerujem u reprezentaciju, mi ćemo ostvariti svoje ciljeve. Toga se ne bojim, u tom vjerujem. Nemam razloga biti negativan. Ne znam kako drugi vide perspektivu reprezentacije, ja je vidim svijetlom. Sve će biti u redu, samo dajte nam još malo vremena. Imamo potencijala, pojavili su se neki igrači koji mogu biti pravi, od kojih će se moći ponovno složiti moćna ekipa. Vjerujem u to i gotovo!

Takva je to godina

Što kazati o utakmici s Portugalom? Od navedenih vraća se jedino Lovren, a otpali su i Uremović i Ćaleta-Car. I Hrvatska i Švedska jednako imaju i nemaju sudbinu u svojim rukama. Ako Vatreni budu isti po učinku u zadnjem kolu sa Skandinavcima, u prednosti su.

Nakon poraza u Solni vaditi se na Portugalu od kojeg Hrvatska gotovo redovno gubi i to u tako klimavom sastavu, djeluje kao Sizifov posao. To bi baš bilo iskakanje iz pepela.
- Imam kadar kakav imam, pokušat ćemo složiti najbolji sastav koji možemo da odigramo dobru utakmicu i uzmemo bod. Idemo pobijediti Portugal, a koristan bi mogao biti i remi. Jedino mogu najaviti da ćemo napraviti sve što možemo. Ništa drugo. Neću kukati, nema pesimizma, samo moramo biti realni kakva je situacija.

Kažete da jedva čekate da prođe ova godina, ali to zvuči kao žalopojka koja nije primjerena svjetskom dopravku. Treba se boriti.
- Ne mislim tu samo na naše utakmice, govorim općenito da ova godina prođe, i ljudski, i zdravstveno, i svakako. Na sve strane je psihoza i nervoza. Ako dan prije utakmice sjedite na večeri i samo čekate kad će doći testovi, jesmo li pozitivni ili nismo, što bih trebao reći, da želim da se produži tako, da se takva agonija nastavi? Vjerujem da je želja svih da 2020. što prije ode u povijest.

Hrvatska zna ustati kad je na koljenima, ali ne znamo imamo li se čemu nadati u utorak?
- Gledajte, ja sam optimist i nemojte mi to govoriti. Ako vi gledate negativno, to je drugo, ali ja nipošto. Gluposti me pitate, pa ne mislite valjda da ću reći kako se nemamo čemu nadati. Nadam se i vjerujem da će završiti kako želimo.

Bit će teže nego u Švedskoj jer kadrovska situacija je još lošija?
- Bit će, takva je to godina!