
Golom pored Virgila van Dijka u polufinalu Uefine Lige nacija, Bruno Petković je u lipnju najavio veliko ljeto. Formu iz nacionalne momčadi Dinamov napadač nastavio je u srpnju i kolovozu glancati u klupskom dresu, tako da sada nastavak kvalifikacijske kampanje za Euro 2024 dočekuje kao prvi Dalićev izbor za "devetku".
Tri mjeseca nakon utakmice s Nizozemcima, ispada da je kultni Feyenoordov stadion poslužio kao lansirna rampa dinamovcima. Petković se na De Kuipu vratio u prvi izbornikov plan, a njegov dojučerašnji klupski suigrač Luka Ivanušec, istog je dana, s istog uzletišta, stigao do mjesta na lijevoj strani napada "vatrenih". Sljedećeg suparnika Dalić namjerava napasti napadačkim "trozupcem" Kramarić - Petković - Ivanušec, i taj "combo" na papiru obećava puno dobre akcije.
134. na Fifinoj ljestvici
Jedan od razloga zašto bi trebalo biti prometno i živo na ulasku u kazneni prostor, svakako je i slabašan rejting Latvije, reprezentacije koja se prije dvadeset godina iz europskog podruma probila u društvo elite, na završni turnir Eura 2004 u Portugalu, da bi tamo u skupini šokirala Njemačku s Lahmom, Ballackom, Kuranyijem i Bobicem, odigravši utakmicu bez golova. Protumačeno je to kao nagovještaj bijega iz opskurnog nogometnog okruženja baltičkih zemalja, možda i rađanje regionalne mini sile.
Latvijci su tih dana imali zanimljive igrače, čak i poneku zvijezdu. Igors Stepanovs četiri je godine proveo u Arsenalu, Vitalijs Astafjevs igrao je u bečkoj Austriji i Bristol Roversu, napadač Marians Pahars sedam je godina proveo u Southamptonu, ali našoj publici definitivno najzanimljiviji bio je Maris Verpakovskis, nomad koji se na krstarenju od Ukrajine preko Španjolske do Grčke, na jednu sezonu zaustavio i u Splitu.
Strijelac 29 golova za nacionalnu momčad odigrao je 18 utakmica za Hajduk (pet golova) u sezoni 2007/08. Latvija je tih dana stigla do 45. mjesta na Fifinoj ljestvici, a onda se neobjašnjivo sunovratila u društvo patuljaka.
Danas je Latvija 134. svjetska reprezentacija. Posljednji značajniji skalp to društvo skinulo je prije četiri godine, kada je u kvalifikacijskoj utakmici za Euro 2020 pobijedilo Austriju (1-0).
Navike iz Tottenhama
Petkovićev come back i Ivanušecov odličan ulazak u sezonu, začinjen karijernim iskorakom, transferom u Feyenoord, znače da se domino efektom Ivan Perišić vraća u ulogu braniča, koju igra u Tottenhamu. S 33 gola za "vatrene" u biografiji, 34-godišnjak je ulazak u veteranske godine vjerojatno zamišljao u nešto komfornijoj ulozi, bliže suparničkom golu, ali podatak da ga menadžer "spursa" na početku sezone nije previše koristio (pet nastupa, četiri puta kao džoker s klupe) sugerira da je Perišić željan igre te kako mu rola na terenu neće biti smetnja. U Tottenhamu se, uostalom, već navikao na zahtjeve nešto defenzivnije uloge.
Tvorničke postavke
Ako je napad u lipnju protiv Nizozemaca poprimio novi izgled, obrana se povratkom Gvardiola u krug kandidata vraća na tvorničke postavke, s mladom zvijezdom Manchester Cityja kao lijevim stoperom te Josipom Šutalom u ulozi njegova asistenta.
Jedan dio momčadi se, međutim, ne mijenja još od Svjetskog prvenstva u Brazilu 2014. godine, i ima lijepe izglede da sljedećeg ljeta u Njemačkoj zaokruži deset godina suradnje šestim zajedničkim velikim natjecanjem.
U strojarnici Dalićeve momčadi na Rujevici još će jednom biti isti stari trojac, Luka Modrić - Marcelo Brozović - Mateo Kovačić. Njih su trojica u zbroju skupili već 348 nastupa za reprezentaciju... Trio gušt s haklerskog turnira.