Vatreni se na veliku scenu vraćaju u potpuno novom ruhu. Protiv Rusa 1. rujna u postavi neće biti kapetana Luke Modrića i Ante Budimira (ozljede), te Ante Rebića, Josipa Brekala i Brune Petkovića (Dalić ih nije ni pozvao). Petorka koja je na Euru imala itekako važne uloge, a trojicu je izbornik izravno zaobišao iako su zdravi. Zlatko Dalić nikad nije povukao tako drastične poteze, što je najbolji znak da je i njemu jasno kako smo na Euru plasmanom u osminu finala ispunili minimalni zadani cilj, ali i iskazali previše slabosti za reprezentaciju takve klase.
Ono što tek trebamo doznati je kakve je taktičke promjene zamislio izbornik. Nakon ruskog srebra dosta toga reprezentaciji nije se na najbolji način isprofiliralo, a igre na Euru samo su potvrdile da u samoj igri neke stvari jednostavno ne prolaze. I da bi ih Dalić trebao što prije riješiti, jer u kvalifikacijama za Katar jedan kiks (Slovenija) već imamo. Eventualni drugi kiks bitno bi nam zagorčao život u skupini u kojoj smo po svemu veliki favoriti...
Idealna opcija
Idealno bi u tri rujanske utakmice kvalifikacija bilo uzeti svih devet bodova i riješiti pitanje pobjednika skupine. Međutim, Hrvatska ni u prošlim kvalifikacijama nije uspijevala spojiti dvije dobre utakmice u nizu, a kamoli tri. Posebno kad znamo da su sve tri nezgodne, jer Rusi i Slovaci pred svojim navijačima nisu nimalo lak zalogaj, kao ni Kekova Slovenija na Poljudu, na koju ćemo doći već dobrano iscrpljeni od prethodnih utakmica.
Pametan, natjecateljski pristup sugerira da je najvažnije ne izgubiti bilo koju od tih utakmica. Rusija već ima poraz u Slovačkoj, njoj remi protiv Hrvatske ne odgovara, stavlja je u jako lošu poziciju za nastavak kvalifikacija. Slovaci su već prosuli četiri boda i to protiv Cipra i Malte. Slovenci imaju poraze na Cipru i u Rusiji. Dakle, najvažnije je ne izgubiti, ne dati suparniku krila s tri osvojena boda. Naravno, računamo da barem jednu od te tri utakmice svakako moramo dobiti. Tih pet bodova je stoga minimalni cilj, a realno bismo sa sedam bili iznimno zadovoljni. No, treba ići korak po korak.
Na Euru smo primili gol u sve četiri utakmice. Nakon srebra u Rusiji primamo 1,6 golova po utakmici, što je debelo previše. Imamo i problem prekida, previše nam zabijaju nakon ubačaja sa strane. Dalić je mijenjao stoperske tandeme, način na koji branimo prekide, ali i dalje smo ostali ranjivi, neuvjerljivi, nedorečeni... Što otvara pitanje je li možda vrijeme za jačanje obrane, za igru s trojicom stopera? Na Euru smo vidjeli pregršt odličnih reprezentacija u takvom sustavu. Napokon, igrala ga je i Italija koja je otišla do kraja...
Realan problem
Imamo igrače koji ga bez problema mogu odigrati, a realan je problem što takav sustav igre nikad nismo probali. I što nemamo vremena za uigravanje, igrači će možda imati dva zajednička treninga, a lako je moguće samo jedan. Međutim, promjena sustava igre doista bi mogla riješiti dosta problema s kojima se Dalić susretao čak i na Euru.
Stopere za igru u takvom sustavu imamo, poglavito zato što se jedan od njih zove Joško Gvardiol. Nema trenera koji ne ističe da je predodređen za takvu poziciju, jer kao stoper ima sve. Odličan skok i duel igru, brzinu, prodornost, sposobnost da se otvori kao bek, ali i da kao veznjak ode s loptom ravno do kaznenog prostora. U Leipzigu je mimo svih očekivanja već dobio šansu u udarnoj postavi. Doduše, kao bek, ali nema veze, Gvardiol je taktički toliko dobar da može igrati i beka i stopera, a bolje od svega toga nešto između, trećeg stopera.
Na bokovima također imamo dva igrača koji u takvom sustavu mogu samo profitirati. Jedan je Josip Juranović, igrač sjajnih tjelesnih predispozicija, branič koji nikad ne ulazi u crveno i koji može na utakmici odraditi sprinteva koliko god treba. S druge strane Ivan Perišić je u Interu na toj poziciji prošlu sezonu odigrao izvanredno. A i na Euru smo vidjeli koliko je brz i dobar i u obrambenim reakcijama. U takvoj igri Perišić bi se u napadu lakoćom transformirao u krilo, a to mu je omiljena pozicija kad prijeti suparničkim vratima. S tri stopera, s Juranovićem i Perišićem na bokovima, Vatreni bi svakako trebali dobiti na obrambenoj čvrstini.
U veznom redu problema nema u kakvom god sustavu igrali. Bez Modrića u najmanje prve dvije utakmice jasno je da su Kovačić i Brozović neupitni starteri. Kao treći veznjak nameće se Nikola Vlašić, iako on nije u idealnoj formi, jer već dva mjeseca živi u neizvjesnosti transfera. Dio vremena uopće nije bio uz momčad, a i kad je napokon zaigrao, osjeti se da nije raspoložen kao što je inače bio. Iako su priče da se udebljao, ili da ne radi za momčad, potpune besmislice. Ima Dalić na dispoziciji i odličnog Marija Pašalića koji u Atalanti već treću godinu igra u tom sustavu i očito se u njemu idealno snalazi kao veznjak koji stalno nadire iz dubine, odnosno drugog plana.
Malo vjerojatno
I eto nas u napadu koji je na Euru često izgledao sterilno. I koji je ostao bez četiri važna aktera s nepozivanjem Petkovića, Rebića i Brekala, te s ozljedom Budimira. Sve to sugerira da bi u prvi plan trebao iskočiti Andrej Kramarić, napadač koji godinama briljira u dresu Hoffenheima, a koji je jednako toliko kritiziran u dresu Vatrenih. Dalić dobro zna da Kramarić nije centarfor, nego da se sjajno snalazi u ulozi drugog napadača, ‘slobodnjaka’ kojeg igra i u Hoffenheimu. U sustavu 3-5-2 Kramarić bi napokon dobio svoju toliko dugo čekanu ulogu, a Hrvatska igrača koji bi nam trebao riješiti pitanje napadačke sterilnosti. Čolak - ili Livaja - u ulozi prve špice, Kramarić iza njega. Napokon sretan, a već je u punoj formi.
Naravno, na papiru ta momčad doista ne zvuči loše, ali postoje dva objektivna problema zbog kojih ćemo je teško doživjeti u ovim kvalifikacijama. Dalić je u svojih 47 utakmica na klupi Vatrenih samo jednom izveo postavu s trojicom stopera. Bilo je to u lipnju 2019., u prijateljskoj utakmici s Tunisom (1:2). No, tada je već u poluvremenu odustao od trojca kojeg su tada činili Vida - Lovren - Benković. I nikad mu se više nije vratio.
Stoga nije baš vjerojatno da bi to sada odjednom promijenio, a i doista je jako malo vremena da uigra momčad na takav način. Hrvatska ima iskusne igrače, taktički sjajno obučene i njima ne bi trebalo puno da pohvataju takav način igre, ali svejedno bi im nekoliko taktičkih treninga i uigravanja bitno pomoglo.
No, nakon neuvjerljivih igara na Euru Hrvatska bi na travnjaku trebala ponuditi nešto novo. Ideja s tri stopera nama se čini kao opcija o kojoj bi trebalo dobro razmisliti, ali Dalić je taj koji odlučuje...