Robin Gosens odigrao je za Njemačku utakmicu života protiv Portugalaca u Münchenu, kako ju je oslikao izbornik Joachim Löw. Zabio je, asistirao, kreirao šanse, davao lopte koje su otvarale opasne akcije, lijevi bočni demonstrirao je kvalitetu koja demantira da Elf ima rupu na toj poziciji, o čemu se lamentiralo u kontekstu zanimanja za Bornu Sosu. Gosens je kao i nizozemski desni bočni Denzel Dumfries, te još niz nogometaša, prezentirao katkad i odlučujuću važnost bočnih igrača za igru i rezultat.
Osmorica na Euru
No, Nijemac nije to učinio slučajno, na prvenstvo je došao spreman, moćan, kadar igrati na najvišoj razini kao da je usred sezone, a ne na dalekom kraju. Takav nije samo Gosens, takvi su svi igrači Atalante. Devetorica su na Euru, redom pucaju od snage. Šestorica su starteri - Joakim Maehle u Danskoj, Remo Freuler u Švicarskoj, Marten de Roon u Nizozemskoj, Ruslan Malinovskij u Ukrajini i Aleksej Mirančuk u Rusiji.
Talijan Rafael Toloi odigrao je dvadesetak minuta u drugoj utakmici jer kraj oldtimera Chiellinija i Bonuccija u dresu Azzurra i dalje nema pravi prolaz, ali je startao s Walesom u trećoj kad nije bilo Chiellinija zbog ozljede. Kao i Matteo Pessina koji je dao sjajan gol...
Deveti je Hrvat Mario Pašalić, koji nije dobio ozbiljnu priliku i igrao je najmanje od njih. U reprezentaciji čiji igrači “dišu na škrge“, gdje nema ni ritma ni samopouzdanja, kako je kazao kapetan Luka Modrić, moćni, motivirani i napeti “kao puška“ Pašalić u prva dva kola imao je tretman čovjeka s margina. Na Wembleyju je ušao u 85. minuti i odmah se našao u šansi, na Hampden Parku u petak nije igrao niti minutu. Dok neki javno govore kako bi baš oni trebali biti starteri, a drugi to misle i ne primaju dobro ukoliko nisu u prvoj postavi, Pašalić koji radi i šuti gurnut je u sjenu.
Gian Piero Gasperini je trener čije momčadi “lete“ što se tiče fizičke spreme, a kad su u formi kadri su igrati odličan nogomet. Pašalić je bitna karika Atalante, ništa manje nego kolege koji imaju mjesto u udarnih 11 jakih reprezentacije poput Njemačke, Nizozemske, Italije... Zlatku Daliću još nije kasno da ga izvadi iz “škrinje“ i ponudi mu šansu, za dobro Vatrenih. Zdrav je, oran, na treningu u Rovinju pojavio se ranije nego što je izbornik to od njega tražio, što dovoljno govori koliko je posvećen i motiviran i do koje mjere mu je stalo da ostavi trag u reprezentaciji.
Premda ne ganja transfer jer zadovoljan je u Bergamu. I što je najvažnije, Pašalić je kvalitetan veznjak, bolji od škotskih na tim pozicijama, a za Hrvatsku točno ono što joj treba: igrač sredine terena koji se može dopunjavati s Lukom Modrićem i Marcelom Brozovićem, a ujedno i dolaziti u kazneni prostor suparnika s loptom i bez nje, prijetiti i zabijati. Nogom i glavom. Ima izvrstan osjećaj za gol, protiv Cipra je pogodio glavom za 1:0, a kolike je golove dao nogom…
U klupskoj sezoni u 25 utakmica talijanske Serie A postigao je šest pogodaka, iako se selio po pozicijama. Uloga veznjaka koji ima slobode pridodati se napadu njemu je u DNK-a, a to je sada za Hrvatsku ključno.
Vidio ga kao rješenje
Zlatko Dalić je na svojem debiju u Kijevu 2017. godine umalo krenuo s Pašalićem. U zadnji čas vratio je već gotovo otpalog Ivana Rakitića i plan B nije mu trebao. Tada je Pašalića vidio kao rješenje.
U međuvremenu, mnogo su više igrali drugi, Nikola Vlašić je potpuno legitiman kandidat za tu poziciju i moguće je da mu Dalić ponudi šansu u sredini ili čak na boku, no kako je izbornik najavio novu krv, i deveti igrač Atalante mogao bi stupiti na scenu. Po svemu što znamo o njemu i sadašnjoj Hrvatskoj - morao bi!