Ozlijedio se u siječnju 2019. godine, nije ga bilo u kvalifikacijama za Euro, sad mu istječe ugovor s Dynamom iz Kijeva. No, za Josipa Pivarića najvažnije je što je zdrav, na pripremama je odigrao dvanaest utakmica…
- Ugovor mi istječe ovog ljeta, kako sve stoji tako i to. Ovog časa živim u neznanju što ću dalje - kazao nam je Pivarić koji u Kijevu čeka bolju sigurnosno-zdravstvenu situaciju.
- Ne treniramo kao momčad, samo individualno. Plan je da se krene 4. ili 5. svibnja, ne znam hoće li to biti u skupinama ili svi zajedno. Dopušteno nam je dolaziti na bazu, koristiti terene, ali ne prostorije. Dovezeš se s autom, parkiraš se, odradiš i vratiš se doma. Glavna borba je u glavi, ne znamo više što raditi. Pogotovo mi koji živimo u stanu. Bio sam naviknut na kuću, ovo me ubija. Opet, tu sam sa suprugom i djecom, to mi je bitna olakotna okolnost. Iako, djeca ne idu u vrtić, a nisu naviknuti biti stalno u stanu... Malo se prošetamo, međutim ništa ne radi. Parkovi su zatvoreni, ophodnja kontrolira da se netko ne skuplja, upozoravaju i tjeraju. Mi ni ne pokušavamo otići na dječje igralište.
Jesu li u kijevskom Dynamu rezali plaće?
- Dosad ne, ali počelo se razgovarati o tome.
Jeste li popričali o novom ugovoru?
- Kratko na pripremama u Turskoj, ali tada smo rekli da ćemo vidjeti kasnije, da ćemo razgovarati tijekom sezone. Međutim, kao i sve, tako je i to sad na čekanju.
Ponuda još nema
Biste li voljeli ostati u Kijevu? Ili se želite vratiti u zagrebački Dinamo?
- Oh, kako direktno pitanje… Ostavit ćemo to sve otvoreno. Bitna mi je činjenica da mi kćerkica najesen kreće u školu, to mi uvelike određuje gdje ću nastaviti karijeru. Mora biti u gradu u kojem postoji engleska škola ili da se vratim u Hrvatsku. Jedino je sigurno da neću ići nigdje, a da obitelj ne ide sa mnom. Neću potpisati za klub iz grada u kojem nema engleske škole ili nije iz Hrvatske. Može mi netko ponuditi što god hoće, međutim ako ne zadovoljava taj uvjet reći ću: “Hvala lijepo, pozdrav, možete mi se javiti u nekom drugom životu.“
Je li bilo ponuda na stolu?
- Svako malo su neki razgovori, no to ne smatram ponudama. Čak i kad su prave ponude bile u igri, znalo se izjaloviti. To kad netko nazove i pita ne shvaćam ozbiljno.
Reći ćete da je izravno, ali moramo nastaviti - je li vas zvao zagrebački Dinamo? Iz kojeg ste otišli u Kijev. Slobodni ste, reprezentativna razina, djeluje logično.
- Ne. Nisam razgovarao apsolutno ni s kime iz Dinama. Što bih ja trebao napraviti? Da kažem: “Ej, bok, slobodan sam na ljeto, mogu li doći?” - nasmijao je Pivarić i nastavio:
- Kako što vi znate da mi istječe ugovor, to znaju i drugi. Ako su voljni i željni normalno da ćemo porazgovarati. Mislim da svi klubovi više gledaju kako će preživjeti krizu i završiti prvenstvo, a tek potom će se baciti na sljedeću sezonu. Nadam se da će se lige nastaviti, što znači da će kasnije biti i prijelazni rok. Iako, ja imam pravo već istog trena potpisati za sljedeći klub. Vrijeme će pokazati hoću li se dogovoriti s Kijevom ili s nekim drugim. Dosta mi je neizvjesna situacija.
Kako ste “preživjeli” razdoblje neigranja? Niste na to navikli.
- Dogodilo mi se prvi put u karijeri. Druga ozljeda križnog ligamenta nije bila kao prva. Iako je to diktirao i klub. Razlika je kad se vraćaš ekipi i treneru koji te jako trebaju ili već imaju neko rješenje. Promijenio se trener, puno toga mi nije išlo na ruku. Novi (Oleksij Mihajličenko!) nije imao nekog posebnog razumijevanja da me se čeka i polako stavlja. Bilo je: “Može li ili ne možeš.“ Kod prve ozljede mi je odmah od svibnja bilo sve fantastično, kod druge su se stalno javljale upale. Taman sam odigrao jednu utakmicu za B ekipu, već u sljedećoj mi je otišla loža. Mučio sam se šest mjeseci. Hvala Bogu, ove zimske pripreme sam prošao bez propuštenog treninga. Vidjelo se da je vrijeme napravilo svoje, pokazalo se da sam potpuno zdrav. Odigrao sam dvanaest prijateljskih utakmica. Osjetio sam - to je sad to.
Nova šansa za Euro
No, stigao je koronavirus koji je odgodio Euro. Možda vam pomogne da se dotad vratiti u reprezentaciju.
- Uvijek je tako bilo, svako zlo za neko dobro. Ne kažem da je sad meni nešto svanulo, niti da bude, ali možda je to nova šansa. Strpljiv sam i svjestan da će se sigurno dogoditi neke promjene ovog ljeta.