U povijesti nadmetanja Francuske i Hrvatske, koja traje 27 godina, bilo je 10 utakmica, a od toga su pet odradili Didier Deschamps i Zlatko Dalić. Njihov omjer je 3-1-1 u korist Francuza, ali se Dalić može pohvaliti da je prvi put u povijesti Hrvatska dobila Francusku pod njegovim vodstvom.
Bilo je to 13. lipnja 2022. godine na Stade de France, gdje je povijest bilježila i nesretni polufinale Mundijala 1998 za Hrvatsku. U toj prvoj utakmici domaćini su, uz dosta pomoći Vatrenih, svladali naše 2:1 i ušli u finale. Dva gola postigao je Lilian Thuram, kome su to bili jedini pogoci u dresu Tricolora. Zanimljivo je, izuzmemo li Griezmanna s tri pogotka, Thuram i Mbappe imaju isti skor od dva gola (kao i Trezeguet) s Vatrenima.
Deschamps i Dalić će se u Splitu sastati šesti put (potom u Parizu sedmi), u borbi za Final Four Lige nacija. U prethodna dva turnusa istog natjecanja, jednom su bili bolji Francuzi (2020.), drugi put Hrvati. Uz činjenicu da bi se opet mogli sučeliti jedni drugima na Mundijalu 2026., intrigantnija je činjenica da bi najavljeni oproštaj Deschampsa upravo na tom SP-u mogao biti istovrsnog scenarija i za Zlatka Dalića...
U siječnju je Didier Deschamps, osjećajući pritisak javnosti nakon neuspješnog Eura 2024., kao i očite potrebe da tabor Tricolora treba promjenu nakon duge (od 2012.) i rekordne vladavine 56-godišnjeg Baska, najavio da će se povući nakon Mundijala. U ljeto 2026., nakon 14 godina Deschamps, će postati ‘bivši‘. I po svim najavama, među inima i kroz posljednji intervju pred dolazak u Split Kyliana Mbappea, novi izbornik bit će Zinedine Zidane.
Javnost je između Deschampsa i Zidanea oduvijek stvarala priču o statusnom rivalitetu, iako su kao članovi najjače Francuske bili u korektnim odnosima. Razlike u njihovom karakteru dio su te priče, u kojoj je vrijedni, borbeni, fajterski nastrojeni Bask nije imao dovoljno vrednovanja u odnosu na šarmantni, lepršavi stil igre Zinedinea Zidanea. Barem je on tako mislio, iako je, primjerice, Gianni Agnelli, legendarni šef FIAT-a i Juventusa, više cijenio Deschampsa. Poznat po svojim parolama, Agnelli je o Zidaneu kazao:
- Zabavniji je nego što je koristan.
Deschampsa su i mediji i pratitelji nogometa držali profesionalnim i još kao igrača svojevrsnom desnom rukom trenera. Istina je i to da ga nisu ni približno doživljavali kao Zidanea, čiji je stil nogometa plijenio i velikane kao što je Eric Cantona...
- Zidane je umjetnik nogometa. Deschamps? Vodonoša...
Na stranu priče o ljepoti igre i stila, Deschamps je kao igrač imao izvanredne uspjehe, pa je u dresu Nantesa, Marseillea, Bordeauxa, Juventusa, Chelseaja i Valencije u 16 godina karijere dvaput osvojio titulu prvaka Europe, jedanput svijeta, bio je prvak Italije i Francuske, osvojio više (super)kupova, a s reprezentacijom je osvojio svjetski i europski naslov. Ono što ga razlikuje u odnosu na druge to je činjenica da je Deschamps, uz Beckenbauera i Zagala, uspio postati svjetski prvak i kao igrač i kao izbornik.
Zgodno je spomenuti da je važan dio početaka njegove karijere bio i Miroslav Blažević, koji ga je vodio u 60 utakmica u Nantesu (1988./89.) i u svim utakmicama igrao je 90 minuta. Tomislav Ivić bio mu je trener u 13 utakmica u Marseilleu, a najviše ga je vodio Marcello Lippi (161) s Juventusom, kraće Ancelotti, Vialli, Cuper... Imao je velika trenerska imena i mogao je stvarati važna iskustva, ali Deschamps je ostao vjeran svojoj nogometnoj doktrini, koja od igračkih do trenerskih dana uvijek počiva na disciplini, borbi i podređenosti kolektivu.
Njegove metode rada i vizija nogometa kontinuirano su bile predmet polemičkih rasprava i u Francuskoj, pogotovo nakon neuspješnih faza. Kad je Francuska izgubila finale Eura na svom terenu 2016. od Portugala činilo se da će to biti kraj njegove vladavine. No, ostao je i dvije godine kasnije osvojio je drugi Mundijal za Francusku (nakon igračkog 1998.), ovaj put sa žrtvom Hrvatskom u finalu.
Deschamps je na idućem Mundijalu, u Kataru, stigao do finala, ali je izgubio naslov nakon izvođenja jedanaesteraca protiv Argentine. Na dva Eura, 2021. i 2024., Francuska nije zabilježila ozbiljniji rezultat, pa je zato, u siječnju ove godine, Deschamps i najavio da je vrijeme njegove izborničke dionice pri kraju. Jedina dvojba ostaje s kojim će se završnim rezultatom 56-godišnji Bask oprostiti od Tricolora. Po mnogima Francuska ima izvanrednu skupinu talenata koji bi upravo u 2026. trebali napraviti veliki iskorak, dakle, očekuje se naslov prvaka svijeta. Kako god taj Mundijal završio, uključujući i ovaj turnus Lige nacija (osvojio je jednu LN 2021.), Deschampsovo naslijeđe bit će vrlo težak teret za novog izbornika. Jer, u 14 godina Francuska je ipak osvojila 1 zlato i 1 srebro na svjetskim prvenstvima, te još 1 zlato (Liga nacija) i srebro na europskom prvenstvu.
Bude li doista Zidane njegov nasljednik, a u što nitko ne sumnja, tim prije što on odbija sve klupske pozive i već četiri godine čeka poziv francuske federacije, bit će to sasvim drugačija reprezentacija. Zidanea aktualni reprezentativci, koji ga kao igrača poznaju tek kroz snimke povijesnih utakmica i dosega, ali su fascinirani njegovim trenerskim uspjesima u Realu, doživljavaju kao onog koji će Tricolorima vratiti "šampanj stil" igre. Dakle, ofenzivno, lepršavo, dominantno, bez stalnih taktičkih okova i stege koju je Deschamps oduvijek smatrao nužnim u nogometu. Zidane je svakako skloniji tome da igračima prepusti više slobode.
No, ostaje za vidjeti kakva će to Francuska, rezultatski, biti u odnosu na Deschampsovu. Hoće li uz to što bi mogla biti zabavnija istodobno biti i uspješnija, pitanje je za ljeto 2026.
Komentari (0)
Komentiraj