S tri gola velikom Manuelu Neueru za samo 19 minuta Andrej Kramarić bi svakog drugog dana privatizirao naslovnice njemačkih novina, ali Bundesliga je u subotu morala ispričati neke važnije priče. Neporažen od početka sezone, Bayer je prvi put u klupskoj povijesti navijačima pokazao "Meisterschale".
I Marco Reus se u suzama i rundom piva za stadion oprostio od Dortmunda nakon 12 godina i 430 utakmica vjernosti. I Union Berlin je u posljednjim minutama kampanje režirao veliki bijeg u pobjedu... Kramarićev je pothvat zato medijski serviran kao osvježavajući koktel uz glavno jelo, iako iz naše perspektive taj koktel grmi bogatstvom aroma i zaslužuje svoje veće poglavlje. Hat-trick Bayernu hrvatski je napadač isporučio gotovo četiri godine nakon najluđe predstave u karijeri kada je simultankom potaracao Borussiju Dortmund, postigavši četiri gola za Hoffenheimovu pobjedu 4-0 na Westfalenu.
Na taj se vrhunac Kramarić popeo u punoj igračkoj snazi, ali u jeku koronakrize, pred praznim tribinama, tako da je priči nedostajalo začina. Ova svježa, subotnja, objektivno nosi veću specifičnu težinu jer preokretom u drugom poluvremenu Kramarić nije samo izazvao histeriju među navijačima, nego i pomogao Hoffenheimu da dohvati mjesto u Europskoj ligi gdje ga nije bilo još od sezone 2020./2021.
Sve se to događa dok Kramarić zamiče sjeverno od tridesete, sredinom lipnja proslavit će 33. rođendan, što su u životu centarfora dobre godine za evakuaciju prema toplijim krajevima i nekim manje zahtjevnim natjecanjima. Zasad nema signala da bi igrač zaista razmišljao o selidbi prema Saudijskoj Arabiji ili MLS-u, ugovor s "kraichgauerima" veže ga do ljeta 2025. godine, ali Euro je pred vratima i sve su opcije na stolu. Zadrži li se još izvjesno vrijeme u Bundesligi, Kramarić će cementirati neke nove golgeterske standarde za buduće generacije hrvatskih napadača.
"Davore, ja stižem", trubi velikanu ispred sebe Kramarić dok ulazi u ciljnu ravninu svoje desete klupske sezone u konkurenciji "liga petice". Dugo je nogometna publika ovdje živjela u uvjerenju da je Mario Mandžukić jedini legitimni izazivač Davoru Šukeru na golgeterskom planu kada je posrijedi učinak u klupskom dresu. Ako u obzir uzmemo samo staž u najglamuroznijim ligama, Šuker je i dalje čvrsto na prvom mjestu: u La Ligi je za Sevillu i Real Madrid zabio ukupno 139, a poslije je učinkom u Arsenalu, West Hamu i Münchenu 1860 dobacio do konačne brojke od 161 gola u "ligama petice".
Krstareći tijekom svojih deset sezona nešto drukčijom rutom - od Wolfsburga i Bayerna preko madridskog Atletica do Juventusa i na kraju Milana - Mandžukić je postigao ukupno 132 gola u Bundesligi, La Ligi, Serie A i pripadajućim kup natjecanjima te eurokupovima u kojima su nastupali navedeni klubovi. Kramarić mu je praktično do jučer puhao za vratom, a onda ga u svibnju napokon i zaobišao. S tri pogotka Bayernu došao je do ukupno 136 golova. I Andreju je za ovaj učinak trebalo deset inozemnih godina, samo po bitno drukčijoj recepturi. Nakon što se opekao s Leicesterom (četiri gola), odlučio se za klupsku monogamiju u tihoj nogometnoj provinciji i kompletnu je svoju statistiku zapravo vezao uz Hoffenheim. Jasno je da je sa 132 pogotka uvjerljivo najbolji strijelac u povijesti kluba. Prvi sljedeći, Salihović, zabio ih je 67.
Beskrajna lojalnost patuljastom bundesligaškom klubu Kramariću je donijela slobodu i radost igre, ali ga je na drugoj strani koštala trofejno ćelave biografije. Posljednji komad klupske srebrnine bio je Rabuzinovo sunce, koje je podignuo prije deset godina kao napadač Rijeke. Utjehu u tom smislu pronašao je u medaljama nacionalne momčadi. S "vatrenima" još nije završio: ako je Šuker s 45 golova za Hrvatsku nedostižan u poretku strijelaca, Mandžukića i Perišića (obojica 33 gola) još stigne uloviti i prestići. Bježe mu pet golova.
A kada smo se već prihvatili golgeterske matematike, spektakularni Kramarićev domet neka nam pomognu osvijetliti klupske brojke napadača koji su u posljednjih tridesetak godina zidali imidž reprezentacije. Uz Šukera, Kramarića i Mandžukića, samo je još Ivica Olić prekoračio granicu od 100 golova u "ligama petice": nastupajući za HSV, Bayern i Wolfsburg, zabio ih je ukupno 107. Najubojitije razdoblje Perišićeve karijere vezano je uz Inter (55 golova), ali on se nakon 14 inozemnih sezona na najvišoj razini (Belgiju ovdje ipak nismo računali) zaustavio na brojci 97.
Iako je Ante Budimir tijekom sedam sezona u Serie A i La Ligi zabio već 66 za Sampdoriju, Crotone, Mallorcu i Osasunu, Dalić će napad do daljnjeg slagati prema formuli "Kramarić i još netko". Odavno smo utvrdili gradivo, Kramarić nije klasična devetka, a ni pravo krilo, ali je komplementaran u paru s Budimirom jednako kao u tandemu s Petkovićem i lako se snalazi u okruženju krilnih napadača poput Perišića i Ivanušeca. Tražite li igrača koji će ovog ljeta spakirati loptu iza leđa španjolskog ili talijanskog golmana, ne trebate ići dalje od njega koji je upravo izbušio velikog Neuera.