Sjednim od najvećih hrvatskih junaka iz Rusije Dejanom Lovrenom razgovarao sam nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji. Dogovorili smo se da malo popričamo za SN kad se priključi Liverpoolu i krene u onaj klasični klupski ritam. Trebalo mu je vremena za odmor, sasvim shvatljivo nakon onakvog za Vatrene ludog i nezaboravnog Svjetskog prvenstva.
Jučer smo se čuli po dogovoru, Lovren je od onih koji se uvijek drži dogovora. Makar se u ovom slučaju nije držao, jer još uvijek nije ušao u klupski ritam. Zašto? Pa, vijesti koje nam je ponudio nisu bile dobre.
- Ne treniram. Imam problema s trbušnim mišićem. Bolovi su neizdrživi, idem na pregled kod jednog specijalista u Nizozemsku.
Na pitanje kad je to počelo, kaže:
- He, kad je počelo... Igrao sam na Svjetskom prvenstvu s bolovima, tko ne bi igrao za Hrvatsku na tako velikom natjecanju? Ali ubilo me ono igranje tri puta po 120 minuta. Sad kad je sve završilo, bol se pojačala. Iskreno, ne mogu sjesti u automobil bez jakih bolova. A još je gore kad izlazim iz automobila, onda boli za poludjeti.
Pa dobro, kad smo razgovarali za vrijeme Svjetskog prvenstva u Rusiji, ni jednom se niste požalili na bolove?
- A što sam se trebao žaliti? Što sam trebao kukati kad smo pobjeđivali, kad smo stigli do finala? Nisam od onih koji kukaju i plaću, stisnuo sam zube i igrao. Šutio sam i igrao, uvijek bih tako za Hrvatsku. Sad plaćam cijenu. Ali ni jedna cijena nije previsoka za ono što smo napravili u Rusiji.
Plivaš, a boli
Što kažu u Liverpoolu?
- Mislim da se znaju odgovor na to pitanje. Nisu zadovoljni, naravno da nisu zadovoljni. Nisam trenirao od kada sam došao, ne mogu. Sad idem na taj pregled u Nizozemsku pa ću nakon toga znati više. Moram to riješiti. Vjerujem da će sve biti OK. Mislio sam da će mi se sve smiriti tijekom odmora, ali nije. Ali ništa...
Dejan Lovren je jedan od najboljih svjetskih stopera, sama elita, vrh. Svjetsko prvenstvo odigrao je briljantno, prošle sezone bio je jedan od ključnih igrača Liverpoola s kojim je stigao do finala Lige prvaka. Naravno da se u klubu hvataju za glavu kad čuju da ima probleme. Nego, je li se barem odmorio nakon SP-a?
- Malo sam se odmorio. Baš je naglasak na “malo”. Ali nije to bilo to. Uza sve te bolove, nisam se mogao normalni odmarati. Boljelo me cijelo vrijeme. Znaš ono, uđeš u more, zaplivaš, a boli. Nije ugodno, ne možeš se opustiti. Ma, izgleda da je to neka kronična ozljeda koju definitivno moram riješiti što prije.
Onda smo se odmaknuli od ozljede, jer nije mu lako pričati o tome, sasvim razumljivo. Dejan je jedan od onih s kojima možete dugo razgovarati o svemu, elokventan je čovjek, a kad on odgovora kratkim rečenicama, onda odmah možete zaključiti “koliko je sati”. Zato smo se vratili u prošlost, ona sjajna vremena iz Rusije i nakon nje.
Nezaboravno
Što najviše pamti od svih tih dočeka koje je imao?
- Prelijepo, prekrasno, nadahnjujuće... Nešto nezaboravno. Čak je ponekad teško riječima opisati. Sad kad je već prošlo određeno vrijeme, moglo bi se kazati: “Pa to je normalno, mala Hrvatska je u nogometu druga na svijetu.” Ali ne, nije to bilo normalno. Kako može biti normalno da nas u Zagrebu dočeka preko pola milijuna ljudi!? Da od aerodroma do Trga bana Jelačića putujemo skoro sedam sati? Da se prirede svi onakvi dočeci u drugim krajevima Hrvatske, ali i izvan Hrvatske? Svi smo ispunili svoje snove. Svi koji smo bili u Rusiji. Potpuno smo ispunjeni, to je bio vrh, ne znam što bi nam se u nogometnom životu ljepše moglo dogoditi. To oduševljenje, ta radost ljudi, to veselje, iskreno veselje će ostati kao zaustavljena slika do kraja naših života. Razveselili smo svoj hrvatski narod. Najljepše je to što možete napraviti, o kakav je to ponos. Eto, sad se naježim kad o tome govorim. Vidio sam sve i svašta u životu, ali toliko emocija i pozitivne energije nisam nikada nigdje vidio. Teško da ću ikada i vidjeti. Ljudi su plakali, vrištali, smijali se, pjevali... Taj događaj zauvijek će ostati u mom srcu. Razmišljam da jednog dana napišem knjigu o svom životnom i nogometnom putu, s tim povratkom iz Rusije, dočekom u Zagrebu počet ću prvo poglavlje.
Lovren
Kako sada s odmakom vremena gledate na ono što ste napravili na Mundijalu?
- Nismo bilo favoriti Svjetskog prvenstva. To je činjenica, bez obzira što u reprezentaciji imamo velike svjetske zvijezde. Tu moramo biti iskreni, nitko nas nije “vidio” u finalu. Realno je pet-šest reprezentacija bilo ispred nas. Držim da je to tako. Da, čak mislim da će to uvijek biti tako. Recimo, na sljedećem Svjetskom prvenstvu, opet nećemo biti favoriti za finale, bez obzira što dolazimo kao viceprvaci svijeta. Ali mi smo izgledali super, pogotovo nakon Argentine.
Rebić je ‘životinja’
Zašto?
- Zato što je ovo sjajna, “srebrna generacija” koja ima još mnogo toga za kazati na velikoj sceni. Pa kazao sam vam kako vjerujem da ćemo na Europskom prvenstvu biti jedni od favorita za naslov, zato želim da ova generacija na okupu ostane barem još dvije godine. Naravno, neki su možda odlučili povući se nakon Svjetskog prvenstva, jer je lijepo otići kad si na vrhu. Zaista je možda najbolje vrijeme za neke igrače da se povuku nakon ovakvog uspjeha, da odu kao carevi, na vrhuncu. Ali ja bih im poručio da ostanu, da se ne povuku, jer ako svi ostanemo, onda ima razloga za veliki optimizam na Europskom prvenstvu.
Znate li tko će se možda oprostiti od reprezentacije, jeste li međusobno pričali o tome?
- Eto, Vedran Ćorluka se oprostio od reprezentacije. Imao je sjajnu karijeru, svaka mu čast. Tko će još, e to ne znam... Stvarno ne znam. Možda će se oprostiti jedan ili dva igrača, ali stvarno ne znam. Ako mogu kazati svoj stav, onda ću ustvrditi da je šteta tko god se oprosti od reprezentacije! Vedran je otišao, a ja bih želio da se više nitko ne oprosti.
Zlatko Dalić ostaje izbornik, jeste li to priželjkivali?
- To ne da je dobra, to je fantastična vijest. Za budućnost reprezentacije. Dakle, mi igrači stojimo iz njegovih riječi! Iza svake koju je izrekao. To posebno naglašavam, to je bitno. Zlatko Dalić ima našu stopostotnu podršku. On to dobro zna, iz tog razloga je želio ostati, zbog toga je i ostao. Samo trebamo nastaviti raditi i surađivati kao do sada. S njim na mjestu izbornika samo se možemo poboljšati!
Tko je za vas bio najveće iznenađenje Svjetskog prvenstva kad se radi o Vatrenima?
- Naravno da neću o starijima i iskusnijima. Zato bih izdvojio Antu Rebića! Podigao je letvicu, pokazao je da može, da se ne boji. Čvrst je igrač, zaista je da se tako izrazim, “životinja” na terenu. Takvog smo cijelo vrijeme trebali. Zato bih izdvojio baš njega.
Uskoro starta Liga nacija? Kako gledate na to natjecanje?
- Iskreno, nemam previše informacija... To je nešto potpuno novo. Samo se bojim da nećemo igrati bitno veći broj utakmica. Dobro, koliko znam, neće ih biti bitno veći broj, možda tek nekoliko.
Mislite li da će izbornik za to natjecanje zvati neke dodatne mlade snage?
- Ne znam stvarno. Sve ovisi o spremnosti igrača. Ima mnogo talenata i u HNL-u, ali trebaju se dokazati. Teško je sad ući u reprezentaciju nakon ovakvog uspjeha. No s druge strane, to je razlog da ti momci budi još motiviraniji i bolji. A kad dođe prilika neka daju sve od sebe. Za sebe i za Hrvatsku.
OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-A!