Kad igraju Vatreni, svaka utakmica ima natjecateljski karakter, čak i ako ju je izbornik namijenio eksperimentiranju i audiciji za dečke koji iz prikrajka šalju poruke:
“I ja zaslužujem ulogu hrvatskog reprezentativca”.
Prerano za presude
No, na Vodafone Areni natjecateljski će se duh manje očitovati u konačnom rezultatu, iako on nikad nije nebitan, pogotovo nije dobro kad je izrazito negativan, dominirat će dokazivanje debitanata i nogometaša s margine državnog sastava u nadi da će ojačati status u izbornikovim očima. Samo još danas imaju takvu šansu u dresu nacionalne vrste jer Zlatko Dalić potom će tek još jednom okupiti momčad prije Eura i to u ožujku u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, kad želi imati koliko je god moguće definiranu sliku. Nakon ove akcije, tko nije najozbiljniji kandidat za ulazak među 23 morat će zablistati punim sjajem u klupskim nastupima da uhvati zadnju kartu.
Logika bi nalagala da se Zlatko Dalić nema što brinuti za motiv i angažman, koliko god Vatreni bili spušteni na nižu razinu kvalitete lišeni vodećih vedeta, od kojih neki možda uđu tijekom susreta. Po staroj filozofskoj misli - ako nisi sposoban sijevati, okani se grmljavine - izbornik ima pravo očekivati da se dokažu igrači koji glasno tvrde da imaju kvalitetu i zaslužuju priliku. Ili zašute. Točno je da nikome ne treba ispisati konačnu presudu nakon jedne jedine utakmice, međutim, pristup i temeljna kvaliteta ne smiju biti sporni da bi se igralo za hrvatsku reprezentaciju.
Stara simpatija
Domagoju Bradariću “ispjevane su laude” nakon St. Gallena i debija sa Švicarskom, međutim, 20-godišnjak je u toj utakmici bio lijevo krilo, a danas će igrati defenzivnije na boku i to će biti meritorniji test. Iako bi i u pokojoj važnijoj utakmici mogao biti krilo, Bradarić je prvenstveno bek i tek kad se iskaže u svojoj glavnoj ulozi moći ćemo kazati da smo u njemu dobili bitnog reprezentativca. U listopadu je izborio stalnu pozivnicu u A vrstu, ali nije isto jesi li u njoj “Brozović“ ili “Rog”. Mnogi će stručnjaci reći kako mu je defenziva lošija strana, ali da i po tom pitanju napreduje.
Marko Rog nekad je bio “Bradarić“, potentan i ambiciozan, otkriće za Europu na utakmici Eura 2016. gdje je startao u pobjedi nad Španjolskom, a već duže je čovjek s margine, s minimalno šansi. Zato su Bradarić i Rog ljudi pod posebnim povećalom. Iako u Cagliariju igra standardno, o njemu se novinari se utrkuju s epitetima i možda je Istanbul šansa da nas na to natjera.
Sa zanimanjem ćemo motriti i može li Josip Juranović duže nego Karlo Bartolec opstati u konkurenciji za desnog braniča, a šansu dobiva i Mislav Oršić, koji u listopadu nije bio na terenu niti minutu. Sad je najavljen kao starter.
Marin Pongračić stara je Dalićeva “simpatija“, zbog bolesti je morao otkazati rujanske dvoboje i preskočiti listopad. I njega će osvijetliti kamere, ali kako ove sezone nije igrao duže od sudačkog vremena u nedjelju za Wolfsburg, to moramo imati u vidu kod recenzija. Neovisno koliko minuta bio na travnjaku.
Izbornik je najavio određenu minutažu za sve koji inače manje igraju, tako bi trebali prigodu dobiti i Toma Bašić i Antonio Čolak kojima će to, kao i Pongračiću, biti debi, dok je Ante Budimir već “rekao” ponešto o sebi. Za Vatrene je značajno da golman Simon Sluga pokaže sigurnost jer za njega je Turska samo uvertira prvom nastupu u službenoj utakmici koji bi trebao imati sa Švedskom u subotu u Ligi nacija. Filip Uremović prezentirao je što može kao bek, no on je stoper i korisno bi bilo vidjeti ga na toj poziciji.