Kad su kuglice posložile skupine Lige nacija Zlatko Dalić prštao je od optimizma:
- Bio bi red da nakon tri poraza konačno pobijedimo Francuze - govorio je izbornik u kinu Kaptol, u večeri posvećenoj njegovom mentoru Ćiri Blaževiću.
U to doba, nakon zasluženog ali sretnog prolaska preko Rusije na katarsku smotru najboljih na svijetu, ambicije su parale nebo. Međutim, Hrvatska od Mundijala u Rusiji ne igra nogomet s kojim bi dobivala ekipe iz Top 10, a nakon što se rasula u nemoći protiv Austrije, čije pozicije su daleko od elite, danas će morati ponuditi svoju najbolju utakmicu još otkako je bila na podiju da bi osvojila tri boda. Pritom nema pred sobom jedino cilj popravljanja poražavajuće statistike s Tricolorima koje Hrvati nisu svladali, a pali su i u dva najveća dvoboja - polufinalu i finalu SP-a, nego i - vađenje za Osijek! Za to će trebati kompaktna momčad s dobrom i pedantno provedenom strategijom igre koja zna zauzdati vedete Tricolora i zabiti koji gol. Morat će djelovati kako to Vatreni rade kad je “voda u ušima” pa se zainate da pokažu koliko vrijede.
Divni i grozni
Hrvatska trenutačno ima osam uzastopnih poraza od suparnika koji spadaju u deset vodećih na FIFA-noj ljestvici, kao što je trećeplasirana Francuska. Iako je to svojevrsna repriza ruskog finala, brojke govore da je od tog povijesnog sudara na Lužnikiju momčad Zlatka Dalića igrala u dvanaest navrata s ekipama koje čine svjetski vrh i pretrpjela čak devet poraza. Svladala je jedino Španjolsku u nevjerojatnoj maksimirskoj drami u kojoj se ukazao Tin Jedvaj pa kao lijevi bek zabio dvaput za 3:2. Taj sretan i u neobičnim okolnostima ubilježen uspjeh ostao je jedini. Tada, u najbližem post-ruskom razdoblju još je i bilo solidno, koliko god boljelo rekordno i katastrofalno stradanje od te iste La Roje u Elcheu 6:0. Jer upisali smo i remije s Portugalom u Faru i Engleskom u Rijeci. Nakon toga pao je mrak i nikako da se riješimo “polarnih noći”... Čak ni u lipnju. Ako su nam Portugal i Francuska “crne mačke”, Belgija, Engleska i Španjolska znale su i dobiti po glavi, no i one nam sad uredno očitavaju lekcije.
Naš je mentalitet i divan i grozan. Znamo dati najbolje od sebe kao malo tko, ali i uprskati do kraja. U Ligi nacija očit je problem ispravnog natjecateljskog stava, a skupine su najteže koje postoje. Nema takvih u kvalifikacijama, rijetko ih dobijete i na Euru ili SP-u... Međutim, Hrvatska je često imala i manjkavosti u postavkama i provedbi igre, a što moramo priznati - na pojedinim pozicijama nedostaje prave individualne klase. Po kvaliteti nismo kao prije s Mandžukićem, Rakitićem, najboljim Lovrenom i Vrsaljkom, i nismo u samoj špici.
Grdne muke
Nekad se s ekipama iz Top 10 igralo za “posebnih svetkovina”, na te rijetke utakmice moglo se hrustiti. Rezultat bi katkad bio dobar, katkad i ne... Sad kad se to događa na “dnevnoj bazi”, nije realno očekivati da će momčad baš svaki put izgarati kao da joj o tome sve ovisi. Jače do izražaja dolazi vrijednost ekipe i zbog gustog rasporeda širina kadra.
To ne znači da u Kataru ne može proći skupinu i da u najboljem izdanju nije u stanju dobiti bilo koga. Štoviše. No, kad je u pitanju kontinuitet u utakmicama s najjačima Dalićev sastav već duže ima grdne muke. To je ujedno i “zlatna istina” koliko je značajan svaki nastup za rejting i poziciju nositelja na ždrijebu kvalifikacija za EP i SP. Jedno je nadmetati se s Francuskom, Portugalom, Engleskom... drugo sa Slovačkom, Walesom, Ciprom...
Zanimljivo je da Hrvati, kad su uvjerljivo i ružno gubili kao u petak u Osijeku, nisu se ni pobjedom vadili, osim ako je to bila zadnja šansa. Samo se jednom dogodilo da je sljedeća utakmica odigrana za nekoliko dana i tu su Vatreni također izgubili. U rujnu 2020. nakon 1:4 u Portugalu poraženi su i 2:4 u Francuskoj. Na Euru 1996. su po 0:3 od Portugala ispali od Njemačke 1:2, ali taj Portugal nije bio bitan poraz koji bi bolio. U svim ostalim slučajevima do novog nastupa prošao je barem mjesec, ako ne i dva-tri...
Svjetski prvak nije pao
Francuzi će kazati da im je lipanj, kad nema velikih natjecanja, najgori mjesec. I oni imaju manjak entuzijazma ako se ne radi o Euru ili Mundijalu, iako su u proteklom ciklusu osvojili Ligu nacija pa se ne može reći da je igraju preko volje. Umor i zasićenosti i njihov su pratitelj. Didier Deschamps pokleknuo je pred Dancima, iako zbog smrti oca nije bio na klupi, ali ima bogatu paletu rješenja i intrigira što će ponuditi na Poljudu.
Je li Zlatko Dalić nakon svih izgubljenih utakmica našao formulu kako do pobjede? Hoće li konačno ekipa djelovati čvrsto i izbjeći inkasiranje jeftinih golova? Fizički nije bajno, ali motiv ne bi smio biti upitan. Angažman i odlučnost morali bi se vidjeti na svakom koraku. Ostaje pitanje - ima li Hrvatska kapacitet igre i igrača da se vrati uspjesima protiv najjačih?
Luka Modrić ovaj put starta od prve minute, kapetan je pozvan povesti ekipu, ali ne može sam. Pojedini se izostanci itekako osjete, pogotovo što nema Ivana Perišića. Rukavica izazova bačena je pred sve. Ima li koga da odgovori i postane junak? Hoćemo li do dočekati “novog Jedvaja”?
Osim svega navedenog Hrvatska još nikad nije matirala reprezentaciju koja je aktualni svjetski prvak.
Kliknite na sliku za uvećanje:
