Uobičajena je teza kako u reprezentaciji trebaju igrati oni koji su u najvećoj formi, praćena dodatkom kako se status ne bi trebao mjeriti minulim zaslugama. To je u načelu ispravno promišljanje, kao i ono da je za uspješnost igrača jedna od ključnih odrednica da igra na svojoj uobičajenoj poziciji. Ono što vrijedi za igrače, naravno, trebalo bi vrijediti, još prije, za trenere. Postignuto u bližoj i daljoj prošlosti je završena priča. Postoji aktualno vrijeme i ono koje slijedi, a vezano je za aktivnosti koje se sada odrađuju...
Dvije godine bez pomaka
Zlatko Dalić je vodio Hrvatsku do srebra. Nakon toga je s Vatrenima osigurao nastup na Euru i trenutno je u dobitnoj poziciji kvalifikacija za SP. Kvalifikacije za Euro odrađene 2019., bile su posljednji relativno uspješan niz položenih ispita. Nakon toga, dvije Lige nacija te početak kvalifikacija za SP kontinuitet su slabijih igara i mnoštva problema u reprezentaciji. Od tehničko-taktičkih izbora, preko očitog nesklada unutar reprezentativne grupe i puno dvojbi u smjer kojim idu Vatreni. Taj dojam djelovao nam je uvjerljiv i na ovom Euru, što znači da se u dvije godine nije napravio nužan pomak po navedenim dubiozama.
Prvi odgovoran za takvo stanje je onaj koji jedini ima mogućnost odlučivanja, izbornik. Što znači da Dalić također ne može kao izbornik živjeti na minulim (ruskim) zaslugama. Je li onda Dalić dobro rješenje za akciju Katar 2022.? To je više retoričko pitanje jer do sada se nikad nije promijenilo izbornika u Hrvatskoj nakon što je postigao osnovni cilj, a to je plasman na veliki turnir i prolaz grupe.
Natjecateljski se dril za Vatrene nastavlja za dva mjeseca i to u osobito teškom i kompliciranom rujanskom turnusu kvalifikacija. U sedam dana putuje se u goste Rusiji i Slovačkoj te dočekuje Slovenija. Gotovo odlučna serija za ishod grupe.
Dovoditi u pitanje status izbornika je nacionalni sport u Hrvatskoj. U pravilu se tako samo polariziraju odnosi u ionako razjedinjenoj domaćoj javnosti, i neovisno o epilogu nastavlja suprotstavljanjem stavova. Hrvatskoj to sada najmanje treba pred skorašnje kvalifikacijske izazove. Ono što joj treba to je verzija Dalića iz jeseni 2017. godine te ona do završetka Rusije 2018.
Tada je djelovao samouvjereniji, beskompromisniji i promptnije je donosio odluke koje su bile nužne da se ispravi kompromitiran put za Rusiju iz ere prethodnika.
Nakon Rusije je, mjesec po mjesec nestajao taj Dalić i sve češće je funkcionirala ona verzija izbornika koji nedosljedno bira igrače, postave i taktičke okvire. Nestalo je logike odlučivanja u interesu momčadi, podredio se raspoloženjima zaslužnih igrača, prelazio preko brojnih primjera nediscipline i nepoštivanja hijerarhijskih odnosa u reprezentaciji. I kao i svi izbornici sve je češće počeo tražiti alibije u ulozi i nesklonosti medija, pozivati se na potrošene folklorne fraze o patriotizmu, zajedništvu i slično.
Mora se preispitati
Zato nije pravo pitanje je li Zlatko Dalić dobro rješenje u akciji Katar 2022. Ključno je pitanje može li kao izbornik biti onaj Dalić s početka mandata i resetirati onog koji ga je zamijenio nakon Rusije.
Na to pitanje zapravo najbolje odgovor može dati samo Zlatko Dalić nakon što objektivno sam sebe preispita i temeljem toga vuče dalje poteze. Njegovu izborničku sudbinu neće sada usmjeriti ni HNS, ni javnost, ni mediji, a niti njegove riječi i poruke. Usmjerit će je djela za rujan i u rujnu, nakon čega ćemo doznati koji je Dalić prevladao. Tada ćemo znati i kako će reagirati HNS...