Euforija koju je Zlatko Dalić u utorak stvorio u Orahovici se ne pamti. U ovom gradu podno Papuka, za koji kažu da je grad blizanaca, jer ima ih više od 200, pa svaki 25. stanovnik ovog gradića ima „svog duplića“, izbornik Hrvatske se probijao kroz kolone navijača. Oni stariji kažu da ni, Orahovčanina Stjepana Mesića nisu tako dočekivali...
Aplauz koji je Dalić dobio od studenata u Orahovici još odzvanja, ovakva euforija se ne pamti. No, sve te potpise i fotografiranja i stisnutu desnicu, Dalić je odradio, mirno, strpljivo, tiho i ponizno.
Izbornik Hrvatske, bio je dio dvodnevnog 1. poslijediplomskog tečaja pod nazivom „Sport i srce“, tečaja koji se bavio problematikom sve češćih nesreća i smrtnih stradavanja na sportskim terenima diljem svijeta, posebno vrhunskih sportaša, a prouzrokovanim srčanim tegobama. Organizator je bio Fakultet za dentalnu medicinu i zdravstvo Osijek Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera, Hrvatsko kardiološko društvo, radna skupina za e-kardiologiju, radna skupina za prevenciju i rehabilitaciju u kardiologiji, te radna skupina za kardiologiju rada i sporta. Događaj je održan pod visokim pokroviteljstvom predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović.
_2.jpg)
Dalić je u Orahovici održao predavanje na temu „,Motivacija u vrhunskom nogometu“. Bilo je to „štivo“ koje su studenti slušali i gledali „otvorenih ustiju“.
- Mi smo na Svjetskom prvenstvu napravili svjetsko čudo. Nitko nije vjerovao u nas, no naši igrači su imali bolju, ustrajnost i vjeru. Bez toga ne bi bili ispred jedne Njemačke, koja ima 6,5 milijuna nogometaša, a mi 4 milijuna stanovnika. Treba li ijednom sportašu veća motivacija, od toga da igranja za svoju zemlju, za Hrvatsku – elaborirao je Dalić, a potom otvorio srce.
- Bilo je nekih teških stvari, nekih mojih odluka na koje ni danas nisam ponosan. U Rusiji smo shvatili kako jedino zajedno možemo raditi prave stvari. Zamislite. Luka Modrić dobiva nagradu na najboljeg igrača svijeta, to je njegov igrački vrhunac, a on nije sretan, on plače, jer je njegova Hrvatska izgubila u finalu. To je to zajedništvo koje smo mi živjeli u Rusiji.
No nije sve išlo „kao po špagi“.
- To je kao i kod naših navijača. Prvo su gledali utakmice s obitelji, kod kuće, potom s familijom i prijateljima, a onda su se preselili na ulice, pa nas je gledala cijela država. I mi smo tako. Išla je pobjeda za pobjedom i počeli smo shvaćati da je to – to. To zajedništvo smo gradili u Rusiji i svi su disali kao jedan. Ja želim to zajedništvo. Ja ne želim podjele na sjever i jug, na Dinamo i Hajduk, želim da to zajedništvo kao u Rusiji bude svakog dana. Ja sam i dinamovac i hajdukovac i navijam i za Osijek i Rijeku... Ja sam sve, jer to je ono što nam treba.
Nastavio je govoreći o motivaciji
- Mi imamo prkos i inat i talent, ali mora se stvoriti motiv. Nisam bio autokrat. Nemam ja što Luku Modrića učiti igranju, bilo je važno motivirati ih i pokazati im vjeru, jer oni to mogu, jer nemojte zaboraviti da smo mi triput gubili i triput se vraćali i pobjeđivali. Nama to drugo mjesto iz Rusije nitko ne može uzeti. To je emocija za cijeli život, ali od stare slave se ne živi. Čekaju nas novi izazovi za sveti dres, Hrvatsku. No, kod nas je nažalost, memorija jako kratka. Znam da ako izgubim „još jednom“ da – sam gotov. Uvijek prihvaćam istinu i kritiku, ali želio bi više pozitive, manje negativnih emocija.
Progovorio je i kako je nakon SP-e razmišljao otići.
- Razmišljao sam otići, ali onda sam si mislio, kako ću otići? Govorim o zajedništvu, vjeri, ustrajnosti, a ja prvi odem. Zato sam ostao i zato poručujem i mladima. Nije uvijek lako, ne odustajte na prvoj stepenici. U Hrvatskoj ima svijetlih primjera, ostanite i borite se. Treba nam više pozitive, manje negativnih naboja. Nije uvijek „med i mlijeko“. Ni mi u Rusiji nismo odustajali. Jer sreća prati hrabre, no da nismo bili hrabri, ni sreće ne bi bilo. I danas sam prvo zahvalan njima, igračima. To je njihov uspjeh – zaključio je Dalić.
