Dugo godina nosio je Poljud karmu nesretnog stadiona za hrvatsku reprezentaciju. Doduše, počelo je dobro. Remi (1:1) s Italijom 1995. bio je dobar rezultat, za tada mladu hrvatsku državu, neodlučeno protiv svjetskih doprvaka bila je sjajna reklama. Pred punim i euforičnim Poljudom. A i taj bod dodatno nas je primaknuo plasmanu na Euro 1996.
Međutim, onda je krenulo... Bura i Ladić protiv Danske (1:1), Glihin hat-trick za Sloveniju (3:3), upravo na Poljudu izgubili smo korak na putu prema SP-u u Francuskoj, koji smo kasnije, uz puno sreće, ipak uhvatili.
Loša serija
Nismo u Splitu pobijedili niti Dansku, Španjolsku, Poljsku i Njemačku u prijateljskim dvobojima, bilo je to dovoljno da se stvori priča o “gubitničkoj energiji” u Splitu, sve manje i sve rjeđe Hrvatska je tamo igrala, produbljivao se jaz između Hajduka, Splita i HNS-a, znamo što je sve taj odnos prošao zadnjih petnaestak godina. I koliko Hrvatska nije igrala u Splitu službenu utakmicu. Punih 14 godina.
Tada 2011. jedva smo, pred sam kraj utakmice uspjeli “okrenuti” Gruziju (2:1). Prije toga, opet u prijateljskim susretima, remi s Brazilom (1:1) i težak poraz od Nizozemske (0:3). Nakon Gruzije, opet poraz, Švicarska (2:4) i zvižduci Štimčevoj reprezentaciji. Tri godine ništa, niti slike niti tona reprezentacije i Poljuda, onda opet Italija. Opet 1:1, ali i svastika, pred praznim tribinama. Novi detalj u priči oko “poljudskog prokletstva”.
Ali, četiri godine poslije, nova stranica. Reprezentacija se vratila u Split 2019. godine, pred punim tribinama “pala” je Mađarska 3:0.
Godinu kasnije ipak poraz od Portugala (2:3), iako smo bili blizu bodu, no dvoboj sa Slovenijom u rujnu ove godine (3:0) odagnao je crne misli o nekom novom gubitničkom nizu.
Novi vjetrovi
I, sad se čeka nova epizoda, nova pobjeda. Rusija, u zadnjem kolu kvalifikacija, naravno, uz uvjet da prije toga pobijedimo na Malti. Prilika da splitski stadion konačno odjene uniformu sretnog i pobjedničkog stadiona za Vatrene. Da se više ne priča o nekom gubitničkom mentalitetu.
Prvog dana prodaje ulaznice planule su gotovo sve karte. Dokaz je to da i navijači vjeruju da će Hrvatska slaviti na Poljudu, da će svjedočiti velikoj fešti i plasmanu u Katar. Tko bi se više sjećao i Danske, Slovenije, Nizozemske... kad bi Rusi pali na Poljudu.