Vatromet nad Maksimirom taman je osvijetlio put Modrića i društva prema Euru, a dolje, ispod zapadne tribine, već su počele pripreme...
- Samo da izvučemo nešto gore na sjeveru - nazdravljalo je veselo društvo za šankom.
Na sjeveru, upitao je netko...
- Da, da, tamo gore negdje oko Bremena, Hamburga, tamo su "moji"...
Hrvati, međutim, nisu samo tamo. Razbacani diljem Njemačke, jedva su dočekali da se "vatreni" plasiraju na završni turnir, kako bi krenuli u akciju nabavke ulaznica za završni turnir Eura. No, izuzev naše emigracije, prema Njemačkoj sljedećega će ljeta krenuti i more navijača iz Hrvatske, ali i ostatka Europe i svijeta.
- Katar je bio dalek, skup i neprivlačan, ali Njemačka je druga priča. Blizu je, nije toliko zahtjevna za organizaciju, i to je prilika koju će rijetko tko propustiti. Pogotovo jer sam uvjeren da opet možemo daleko - sletjela je poruka od jednog navijačkog veterana, koji iza sebe ima jedno pedesetak "vatrenih" gostovanja.
Prema slobodnoj procjeni, Euro u Beču 2008., Mundijal u Njemačkoj dvije godine prije, te ovoljetni finale Lige nacija u Nizozemskoj, dosad su bile najveće invazije hrvatskih navijača, gdje je prodefiliralo od 35 pa i preko 50 tisuća naših fanova, a ovaj put očekuje da će cifra biti nadmašena.
- Ako mene pitaš - da, ovo bi mogla biti dosade najveća "masovka". Jedan od razloga upravo je Katar, ali i onaj suludi "pan-euro", koji se za vrijeme korone igrao po cijeloj Europi. U prijevodu, mi od Rusije 2018. nismo imali priliku masovno otići na veliko natjecanje, a ujedno je u međuvremenu nastupio i problem s covid-putovanjima i testiranjima, pa i za navijače grozomorni Katar, dalek i silno skup. Upravo je stoga ovo prva prilika nakon sto godina da se ljudi ekipiraju i autima, kombijima, busevima krenu na put, koji definitivno nije dalek. A velika natjecanja u jednoj državi ipak su za prosječnog navijača daleko najljepša avantura - dodaje naš sugovornik.
On, poput mnogih, nema u planu ići na utakmicu pa se vraćati kući, već odraditi desetak dana do dva tjedna u komadu. Stacionari se traže već sada diljem Njemačke, no mnogi će, naravno, pričekati ždrijeb 2. prosinca, kako bi znali gdje će Hrvatska igrati, a onda se prema tome i ravnati.
Gradovi domaćini Eura su Berlin, Hamburg, Leipzig, Dortmund, Düsseldorf, Frankfurt, Gelsenkirchen, Köln, München i Stuttgart, a upravo je potonji, uz München, jedno od glavnih hrvatskih uporišta. U sjećanje, naravno, odmah dođe i hrvatsko otvaranje njemačkog SP-a prije 17 godina, kada su autoceste koje vode prema glavnom gradu Njemačke bile doslovno zakrčene automobilima s hrvatskim registarskim pločicama, a Berlin je okupiralo preko 30 tisuća hrvatskih navijača. Suze tadašnjeg izbornika, nažalost pokojnog Cice Kranjčara, na hrvatsku himnu, otpjevanu u jednoglasju pola stadiona, i danas su jedan od najemotivnijih reprezentativnih doživljaja...
Repriza toga, dakle, očekuje se sljedećeg lipnja i srpnja diljem naše gastarbajterske meke. No iz perspektive Katara, zemlje navijačke prohibicije i računa visokih poput nebodera, gdje je Fifa eutanazirala navijački pokret, a kako vidimo, takve planove ima i u budućnosti, na atmosferu mahom oslonjenu na selfieje i insta-storyje, ovo je korak naprijed.
Treba pričekati za opće zaključke, ali iz navijačke perspektive, lijepo je znati da su Čeferin i društvo odustali od onog suludog projekta turnira po cijelom kontinentu. Jer, velika natjecanja upravo su i navijači. Oni Mundijalu i Euru daju dušu. Živjeti navijački mundijal ili euro na trgovima i ulicama, uvelike određuje sâm turnir. Čini ga živopisnim, čini ga živim. I ako pitate sve koji su prošli, recimo, Englesku 1996., Francusku 1998., ili, recimo, Portugal 2004., reći će vam isto: jedna do maksimalno dvije zemlje mogu organizirati velika natjecanja. Sve ostalo je stvar profita.
Hrvatski navijački pokret, koji je, recimo, nosio "vatrene" u Rusiji, u Kataru je sveden na minimum, bez bure koja plaši protivnike i puše u jedra našim igračima i ambicijama. Hrvatska se u Dohi mahom oslanjala sama na sebe. Ovaj put, hvala nebesima, ambicije će joj pomoći nositi pola nacije...