Stručni komentar Gorana Tomića za SN:
Nije bilo dobro... Bila je to utakmica kakvu smo i očekivali, znali smo da će se Slovenci povući i tražiti svoju priliku u „kontri”, tako se sve i razvijalo na travnjaku. Ali, nismo pronašli ključ za slovensku bravu...
Čini se da ćemo se i u ovim kvalifikacijama „napatiti” to je već ustaljeni obrazac nastupa naše reprezentacije u pokušajima da se dođe do velikih natjecanja. Stoga je, nakon ovog „kiksa”, imperativ upisati svih šest bodova u dolazećim domaćim utakmicama protiv Cipra i Malte...
Hrvatska je odlično ušla u utakmicu, agresivna i prepuna želje. I šteta je što u tih početnih desetak minuta nismo uspjeli materijalizirati odličnu igru, imali smo dvije velike prilike, bila je uzdrmana i vratnica. Da je na tom startu Hrvatska povela, uvjeren sam da bi sve bilo drukčije.
Međutim, dogodilo se najgore - u trenucima naše najbolje igre, Slovenija nam je „prodala kontru” i poentirala, znao je domaćin iskoristiti našu pogrešku i izgubljenu loptu na centru! I taj je pogodak bio šokantan za naše igrače, mnogo se toga poremetilo u našoj igri, a Slovenija se još više povukla. Apsolutno je prepustila posjed našoj momčadi, pametno je igrala, dok Hrvatska nije imala pravo rješenje u napadu za probijanje te zgusnute i agresivne obrane domaćina.
Bila je to tipična utakmica u kojoj je favorit dominirao, a autsajder je iskoristio svoju prvu priliku i odveo igru na svoj mlin. Očito je taj slovenski zgoditak bio prijelomni trenutak dvoboja, jer nakon tog pogotka, Hrvatska više nije mogla pronaći recept za slamanje suparnika, kao što je to činila u prvih desetak minuta. Pa iako je naša momčad puna iskusnih igrača, po njihovu se govoru tijela vidjelo da ih je taj pogodak Slovenije šokirao. Posljedica svega bila je spoznaja da je Hrvatska nakon tog zgoditka izgledala znatno drukčije i ne tako opasno kao u već spomenutom uvodu utakmice.
Ta je dominacija Hrvatske na kraju bila jalova, dojma sam da je lopta trebala brže putovati, a nismo imali ni „killera” u 16-ercu, nismo imali igrača koji bi i polu-šansu pretvorio u pogodak. Jer, nakon odličnog početka, više nije bilo onih pravih mat-situacija za pogodak ispred sigurnog vratara Oblaka. Nedostajao je klasni pojedinačni potez, a u ovakvim utakmicama, u kojima se teško probija suparnički obrambeni bedem, na taj se način dolazi do pogodaka, iznimnim pojedinačnim potezima, ili, pak, iz prekida. Na žalost, nismo u Ljubljani imali tako raspoloženog igrača.
Ne bih nikoga posebno izdvajao, ni po dobrom, ni po lošem. Sve je to bilo u nekakvom prosjeku, a na kraju se pokazalo da to nije bilo dostatno za pozitivan rezultat. Treba brzo izvući pouke, sve analizirati i shvatiti gdje se griješilo i odmah se okrenuti prema subotnjem okršaju sa Ciprom na Rujevici. Hrvatska više nema pravo na pogrešni korak...