Hrvatska je najmanji div EU nogometa! Protiv Engleza budite one face koje nikom ne priznaju da je bolji

Iako nakon loših rezultata i niza neuvjerljivih igara ne buja optimizma kao nekad, Hrvatska je svjetski doprvak i na prvenstvo više ne može doći kao Dark Horse, nego kao favorit barem za prolaz skupine. Ako ne iz prvog onda iz drugog reda. Vatreni nisu neporaženi osvajači svih derbija, ali imaju status “renomirane pasmine”, čak i kad se uz njih ne vežu najbolje kvote na kladionici.
Točno je 25 godina (11. lipnja 1996.) otkako smo odigrali prvu utakmicu na velikom natjecanju.

Također u Engleskoj, tada u Nottinghamu i to je najveća razlika. Goran Vlaović je u 86. minuti skršio otpor još jednog debitanta Turske, na sjajan pas Aljoše Asanovića i već u prvom kolu Hrvatska je trasirala put prema četvrtfinalu, no uspjesi naših u medijima širom kontinenta tretirani su kao iznenađenje, unatoč respektu prema imenima poput Bobana, Prosinečkog, Šukera, Bokšića...

Kad smo sletjeli na Otok najveći kompliment koji smo mogli dobiti bio je “potencijalni Dark Horse”.

Danas nas Englezi dočekuje s daleko više poštovanja, a tako se moraju postaviti i Vatreni. Bili smo kasnije i brončani na Svjetskom prvenstvu, no kad god bismo otvarali turnir s nekim od velikana na mitskoj lokaciji, kao što će biti s Engleskom na Wembleyu, ponašali smo se poput submisivnog patuljka kojem je sve na svijetu i neviđena čast što uopće ima šansu istrčati na takav dvoboj te unaprijed prihvatljiv poraz tretira kao dobar rezultat.

Hrvatska ni ovaj put nema imperativ tri boda, no Vatreni večeras u London ne stižu da bi se kao 2006. u Berlinu divili Ronaldu i Ronaldinhu i pljeskali samima sebi što su pali 1:0, niti uplašeno kao 2014. kad su istrčali na otvaranje Mundijala na Areni Corinthians protiv domaćina s porukom “Nemamo što izgubiti“. To nije način na koji razmišljaju šampioni. Nakon 3:1 za Selecao pričalo se o japanskom sucu Yuichiju Nishimuri i kaznenom udarcu koji je poklonio domaćinu, a pojedini su mediji čak išli s naslovima “Budite ponosni”.

Hrvatska ne može i nema pravo biti ponosna na poraze, nego samo na pobjede. Za razliku od Brazila u Berlinu i Sao Paolu, na Wembley neće istrčati da bude časno dekapitirana. Reprezentacija najmanjeg diva europskog nogometa u hram nogometa stiže oduprijeti se Englezima. Natjecateljski bi i bod bio fini rezultat, ali danas će Hrvatska prije svega pokazati po što je došla na Euro. Prva utakmica je redovno davala vrlo jake odgovore kako dišu Vatreni, hoće na tom turniru dobivati ili podbaciti, što bi se dogodilo ne odu li barem u osminu finala.

Engleska je nakon Brazila najjači rival s kojim Hrvatska na startu kreće u boj. Najugledniji i najbolji ikad na europskim prvenstvima, na njega treba mudro, ali s gardom. Jedino tako se i može, za razliku od 2006. i 2014. nešto učiniti. U Brazilu je Zvonimir Boban u kolumni za SN napisao: “Trebamo veću ambiciju igrača“. Uz dodatak: “Samo tako se rade najveće stvari“.

Većina ove družine u Rusije je to dokazala. Pretjerani respekt prema protivniku ne vodi dobrom. Želimo vidjeti one face koje nikome ne priznaju da je bolji. Čak i kad se u njih sumnja.