Kopenhagen je u subotu “gorio”, njihovi Vikinzi igrali su u Amsterdamu s Walesom, bubnjalo se i trubilo gradom od ranih poslijepodnevnih sati u iščekivanju televizijskog prijenosa. Kad osjeti takvu atmosferu, svaka reprezentacija ponudi najbolje od sebe. Hrvatska će je imati u ponedjeljak na Parkenu i zato joj dodatno rastu šanse da odigra vrlo kvalitetnu utakmicu, a i po igračkom kadru Španjolska je tek blagi favorit. Omjer snaga je u sferi objektivne rezultatske neizvjesnosti te procjene pojedinih stručnjaka kako će ekipa Luisa Enriquea dominirati mogu biti temeljene samo na uvjerenju da će La Roja ponuditi kolektivno moćniju izvedbu, ne i na usporedbi vrijednosti četiri igračke linije i klupe.
Kad igraš sa Španjolskom, nitko ti neće zamjeriti poraz ako si ponudio maksimum, kao što u Gdanjsku 2012. godine nismo pisali kritike za momčad Slavena Bilića, niti njegov izbornički rad jer Hrvatska se borila, pružila otpor i bila nadomak uspjeha protiv tadašnjih svjetskih i europskih prvaka. Međutim, Vatreni se ovaj put nemaju što bojati La Roje. Odigraju li pravu utakmicu, imat će priliku za pobjedu. Koliko god bookmakeri ne vjeruju u to…
Barem tri su evidentna razloga zašto bi Dalićeva ekipa mogla “rasplakati” Španjolce. Prvi je što Hrvatska živi trendovski, ili je pozitivan ili negativan, a nakon što je matirala Škotsku naša je reprezentacija u naletu. I Španjolci su svladali Slovake, no Hrvati izražajnije funkcioniraju na “paljenje“ i podložniji su utjecaju atmosfere oko njih. Svaki koji izađe na teren imat će debelih razloga biti “tigar“ i zbog reprezentacije, ali i sebe jer mnogi će poslijepodne u Kopenhagenu doživjeti kao zlatnu šansu za transfer ili novi ugovor. Ozračje nije napeto, pobjeda se ne tretira “pod mus“, no motiv je takav da nikome ne treba govoriti što mu je raditi…
Drugi je što Luis Enrique igra lako čitljiv nogomet, a nema nijednu svjetsku zvijezdu najvišeg ranga. Kako bi to iskoristila, Hrvatska se mora postaviti hrabro. Luka Modrić je “tata-mata“ za sve te Španjolce i oni to dobro znaju. Brozović, Modrić i Kovačić bolji su vezni red od njihovoga, ali to će u punini doći do izražaja ako im Vatreni ne dopuste da igraju blizu hrvatskog kaznenog prostora jer kad su tamo onda su opasni, imaju prepoznatljivi sitni vez u kojem sudjeluju svi. Obranu, naime, stave pod pritisak, pa lakše griješi. Dinamo je protiv Villarreala igrao bojažljivo i ne želimo da to Hrvatska ponovi. Osim veznog reda, Dalić će na terenu imati trojicu napadača koji vole i znaju igrati, dovoljno potkovanih da u odnosu na ranije susrete kontrola zbivanja ovaj put nešto više bude u našim rukama. Ne treba zazirati od napadačkog nastupa jer nemaju izrazite brzance, najopasniji u kontri je Jordi Alba kad se ubaci s lijeve strane. Uz to, Hrvatska možda nije iskusnija, ali svakako nije niti neiskusnija.
Treći su, možda naoko čudno - napadači! Perišić igra u velikoj formi, puca od snage i iskustva, a njegova klasa nije sporna. Kadar je napraviti nered u obrani La Roje, a ne samo on. Bruno Petković je kao rođen za takve utakmice kad inspiracija para nebo, a nogometno majstorstvo čini razliku. Petković je čovjek trenutka, nije puno igrao i nije se previše potrošio, nema bolje pozornice da pokaže je li taj ili nije. Opcija je i Andrej Kramarić, čijem stilu Španjolci leže, a puno očekujemo ponovno od Nikole Vlašića…
No, Dalićeva strategija mora biti vrlo pažljiva, Španjolska je lukava i spremna čekati pad koncentracije suparnika i do 120. minute, a najveća će opasnost vrebati ako im dopuste da prebace igru na bok. Brzim razigravanjem i promjenom pozicija znaju napraviti višak, morat će se jako pomagati bekovima. Krenu li Vatreni katkad u presing, to može biti odlično i škakljivo. Vratar Unai Simon nije rođeni španer, nego priučeni igrač nogom, kojem često vraćaju loptu i tako započinju napade. Pritisak može uroditi kojim otetim posjedom, možda i velikom šansom, ali i ispadanjem i “spuštanjem garda“, što La Roja vješto koristi za ekspresni udar.
Usporedimo li igrački kadar po linijama, Luis Enrique prednost dobiva na konto bolje obrane, a Hrvatska u veznom redu. Vratari i napadači su al pari. Čak i kad dodamo peti element - širinu klupe - nema razlike. Iako je španjolski izbornik mijenjao zadnji red, njegovi igrači na tim pozicijama imaju i rejting i formu kojom se izdižu iznad hrvatskih, pogotovo kad su lišeni Dejana Lovrena. Na obje strane vratari unose sigurnost, no za dobiti derbije ponekad su nužne i specijalne obrane. One koje ne idu u “rok službe“.
Španjolska je ofenzivno jaka zato što cijela momčad u tome sudjeluje, jednak odgovor treba Hrvatskoj. Po imenima klubova u kojim igraju glavne vedete Španjolci su u prednosti, no malo je tko od njih nositelj igre. Zaključak je jasan: odigra li Hrvatska najbolje što sada može, odlučivat će detalji, inspiracija ili pogreške pojedinaca!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....