Hrvatska nema za čime žaliti: Sve što joj se poklapalo na SP-u, na Euru se prelomilo na stranu suparnika

Povijest se ponavlja i Hrvatska opet ide kući s Eura nakon prve utakmice u nokaut-fazi. Objektivno rečeno, bilo je teško očekivati, temeljem forme koju su Vatreni pokazivali na ovom prvenstvu, da se mogu nametnuti poletnoj, brzoj i tehnički jačoj reprezentaciji kao što je Španjolska. Suparnik je to koji je na ovom prvenstvu u svim utakmicama imao dominaciju, mnoštvo napada i udaraca na gol, ali je dojam o uspješnosti remetio rezultat prve dvije utakmice. Tada su postigli samo jedan pogodak, no kad imate igru i ideju u koju vjerujete, onda se ona na kraju oplodi.

U dvije utakmice, sa Slovačkom i Hrvatskom, momčad Luisa Enriquea je postigla čak deset pogodaka. To dovoljno govori o snazi La Roje, koja će kroz vrijeme samo rasti u moćima. Vjerojatno ne za važniji rezultatski iskorak na ovom Euru, ali sigurno u idućim godinama i turnirima bit će konkurentni za vrh.

STUART FRANKLIN Afp

Hrvatska je u tri utakmice u grupi pokazala dosta slabosti, više igrača koji nisu u formi, te je samo bila u svom elementu protiv Škotske. Za Španjolsku ona je ostala bez kartoniranog Lovrena, koji je od stopera djelovao najviše u formi, te bez Perišića, koji je bio uvjerljivo najraspoloženiji u ofenzivnoj liniji. Kada Hrvatska ostane bez tako važnih igrača, i to protiv tako jakog suparnika, onda je zbilja teško očekivati da može biti uspješnija. Istini za volju, možda se moglo u organizaciji igre te izboru aktera nešto drugačije postaviti.

Iz ovog kuta je, naravno, lakše to zaključiti, ali bilo je podosta tehničkih kikseva (Gvardiol, Rebić, Brekalo...), očite neučinkovitosti pojedinaca (prije svih Rebića i Petkovića), te se trebalo i ranije reagirati. Možda i drugačije od zamjene stamenog centarfora za nižeg napadača (Kramarić). No, koliko god to sada analizirali, ostaje činjenica da je cijelo vrijeme, osim posljednjih 7-8 minuta regularnog dijela, Hrvatska djelovala inferiornije od protivnika. Španjolska je djelovala tako da u svakom trenu može nauditi Vatrenima, što se u dinamici utakmice i rezultata kasnije i potvrđivalo.

Zato, Hrvatska nema za čim žaliti. Sve ono što joj se poklapalo na SP 2018. godine, sada se na Euru lomilo na stranu suparnika. Počevši od ždrijeba kup-faze, koji je namijenio (naj)teže suparnike.

Ova reprezentacija je dala svoj maksimum i u tome joj doista nitko ne može i ne smije išta zamjeriti. Svi bismo mi htjeli da ona ima moći i sudbinska poklapanja kao što je bilo u Rusiji, ali to jednostavno nije realno očekivanje za hrvatski nogomet. Hrvatska je pod vodstvom Zlatka Dalića ostvarila minimalistički cilj koji se s pravom očekuje, a to je prolazak grupe. Sve ostalo je bonus, koji se (ni) ovaj put nije ostvario. Kako god bilo, oprostili su se Vatreni od Eura uzdignute glave.