S vrlo ugodnih 3:0 završio je vrlo kompliciran kvalifikacijski tjedan Hrvatske. Uz dodatne dobre vijesti o porazima Slovenije i Rusije, prva runda skupine čak je poprimila mali natjecateljski happy end.
Niti večeras Hrvatska nije djelovao nešto osobito uvjerljivo, osim u posljednjih 20-ak minuta kada su gosti fizički pali i nisu mogli pratiti ritam naših. Neovisno o tome hoćemo li stvari gledati kroz uvjerljivu pobjedu ili kroz varljive dojmove o igri, sigurno je da je reprezentacija u ove tri utakmice bila izvan forme. Tu prije svega mislimo na manjak energije koji su iskazali reprezentativci, a potom i na neuvjerljive tehničko-taktičke predstave.
Izuzmemo li utakmicu u Ljubljani, Vatreni su na planu htijenja bili bitno odgovorniji protiv Cipra, a puno su truda pokazali i protiv Malte. U jednu ruku nije baš ohrabrujuće za igrače u postavi prvog dijela to da im je pristup bio dobar jer u igri nije bilo konkretnosti, a niti tečnosti, što može upućivati na određene limite. No, ne treba biti ni osobito strog, jer se ta postava prvi put okupila i nije uigrana. Da je, recimo, Vlašić bio precizniji, vjerojatno bi se i ona deblokirala jer je prolaskom vremenima bilo vidljivo da raste grč zbog nule u rubrici "pogoci". Štoviše, dobro je da ga nismo primili jer je sudac oprostio našima evidentan kazneni udarac...
Dobar pristup i stalni pritisak iz prvog dijela nije kapitaliziran, ali zato jest u nastavku. Kada je Dalić poslao na teren Modrića, Perišića, Brekala i Barišića, naši su pojačali gas i pod dodatnim pritiskom umorna Malta nije izdržala. Dakle, postava iz posljednjih 35 minuta je jednostavnije konkretizirala akcije, s više kvalitete koja je nedostajala u prvom dijelu.
Ono što treba istaknuti je i izdanje Maltežana. Otkako ih pratimo kao suparnika, i to još od 1998. godine, ovo je sigurno tehnički i taktički najkvalitetnija Malta. Vidi se ruka trenera Mangie, Talijana koji je već u proteklih desetak godina pokazao kvalitetne stručne akcije u reprezentaciji U-21 Italije, ali i u više klubova. Maltežani igraju od golmana, ispucavaju lopte daleko samo kad su primorani, ali u ideji igre je posjed, brzi protok lopte i traženje dubinskog pasa. Taktički nam se Malta, u granici njenih mogućnosti, pokazala uvjerljivije nego Slovenija i Cipar. Iluzorno je bilo očekivati da će izdržati ritam od tri utakmice u tjedan dana s obzirom na uzak roster igrača...
Pobjeda je upisana i bolje je da je uz šest bodova i poraze konkurencije Hrvatska zaključila proljetnu fazu kvalifikacija jer će se lakše suočiti s problemima forme, taktičke nedorečenosti i, dojma smo, manjka kompaktnosti na terenu. Na tom planu će Dalić možda najviše posla trebati učiniti na pripremama za Euro. Samo uz homogenost izvan terena i kompaktnost na njemu mogu se kompenzirati određeni vatreni deficiti u tehničkom pogledu. Energije na Euru će biti, ne dvojimo, pogotovo kada se vrati detonator Rebić i razigravač Petković...