Hrvatski nogometaš i član njemačkog HSV-a dao je intervju Sportskim novostima, a između ostalog, osvrnuo se na razdoblje provedeno u Dinamu i reprezentaciji Hrvatske.
Jeste li (i) vi jedan od onih igrača koji su prerano otišli iz HNL-a?
- Mislim da nisam. Igrao sam u Prvoj ligi dvije sezone, skupio 62 službene utakmice i prilično iskustva i kroz utakmice eurokupova. Onda mi se ukazala šansa otići u jedan od najvećih svjetskih klubova, što je ispunjenje sna. Sama činjenica da sam u tri sezone igrao španjolsku drugu ligu, pa prvu ligu te sada Bundesligu pokazatelj je da sam napravio dobar potez odlaskom u inozemstvo. Svatko ima svoj put, ali mislim da je meni jako pomoglo u razvoju što sam igrao Primeru i Bundesligu, više nego da sam ostao u HNL-u. No sigurno je da je Hrvatska liga vrlo dobra za razvijanje mladih igrača, što potvrđuje stalnom proizvodnjom vrhunskih talenata.
Kako gledate na svoje godine u Dinamu?
- Dinamo je velik klub, ima odličnu omladinsku školu, promoviraju mlade igrače i mislim da je to pravi put za sve hrvatske klubove. Dinamo mi je jako puno pomogao u karijeri i uvijek ću mu biti zahvalan, poglavito svim trenerima u klubu koji su me trenirali, davali korisne savjete i doprinosili mojem razvoju kao igrača i osobe.
Trebao sam podražaj
Možda je bilo previše preskakanja dobnih kategorija?
- Mislim da ipak nije. Osjećao sam dok sam bio u mlađim selekcijama kluba da mogu više i trebam još jači podražaj. Prijelaz u seniore važan je trenutak, ali mislim da je to bio dobar potez za moj razvoj.
Postoje stručne teze da su ta preskakanja doprinijela što ne igrate “u oba pravca”?
- Po meni to ne stoji u potpunosti. Za rijetko se kojeg napadača može kazati da igra odličnu obranu. To je većinom stvar taktičkog postavljanja, pogotovo na pozicijama koje ja igram, na boku. Znam, i već to osjećam, da mi s iskustvom i sazrijevanjem kroz utakmice taj segment biva sve bolji te ću ga dotjerati do maksimuma.
Možda je to razlog zašto kažu da ste bili lijeni u Dinamovim danima?
- Ne vjerujem da bi me kupila Barcelona odnosno da bi skupio 37 utakmica Primere da sam lijen za trening i trčanje. Puno njih to kaže, a da me nisu ni gledali na treningu a ni na utakmicama koje igram u inozemstvu. Mogu, dakako, poboljšati taj segment i na tome radim svaki dan, imam tek 20 godina, ne mogu već sada biti kompletiran igrač...
Što smatrate svojim vrlinama, a što manama?
- Nije baš popularno sam o tome govoriti, ali dobro, kad inzistirate. Mislim da sam dobar u driblingu, igri 1-1, imam dobru lijevu nogu, volim puno razigravati suigrače i tako diktirati dinamiku igre momčadi. Mane, uh, koliko ih je (smijeh). Ali podvlačim ih pod jednu važnu točku, a to je taktičko usavršavanje. Moram još dosta učiti kako se u raznim situacijama postaviti, igrati, kako se kretati, pokrivati...
Bilo je podosta i nesporazuma oko ugovora i statusa u Dinamu, pritiska što je tamo otac zaposlen, pa braća igraju ili će igrati?
- Iskreno rečeno, nisam se puno zamarao tim stvarima. Bio sam koncentriran na trening i napredovanje, a sve ostalo glede statusa, ugovora i sličnog prepuštao sam roditeljima.
Mediji su vas dizali u nebesa, time napravili medvjeđu uslugu jer je stvoren dojam da možete čuda. Očekivanja su, logično, rasla, pa otuda i dosta skepse oko vašeg nogometa. Prije ste već naznačili da vi niste potencirali takvu medijsku sliku...
- Gledajte, mediji rade svoj posao i to je OK. Oni su sastavni dio nogometa, našeg posla, bilo bi odveć komotno očekivati samo lijep dio, kad vas hvale. No stvarno nije fer prema meni, ni prema bilo kome, stvarati lažnu sliku da moram sve sam rješavati, pa kad to izostane ljudi, upru prstom u mene. Osjetio sam to primjerice nedavno za mladu reprezentaciju. Dio se A reprezentativaca priključio da nam pomogne protiv Španjolske, a dio je novinara samo pričao o meni i mojim igrama, naglašavali su da je sve na meni, da sam ja taj koji mora riješiti utakmicu. Pa tko to sam rješava utakmice!? Nedavno idemo u Švedsku, nedostaje dosta važnih igrača, a meni se natovari očekivanja da sada moram pokazati jesam li “taj” i odvesti Hrvatsku na Euro!? Eto, to nije u redu. Zbog takvih me nerealnih tretmana dosta ljudi krivo doživljava. I ono, kad odigram dobro, onda pišu da se to od mene očekuje, kad odigram slabo, odmah me se kao po nekom pravilu najviše pljuje i omalovažava. Puno sam toga ružnog osjetio u Hrvatskoj i uvjeren sam da to nisam zaslužio.
Prije ste ih načelno spomenuli, ali koje trenere najradije pamtite iz svog odrastanja?
Korektni Štimac
- Ima ih dosta. Treneri su u Dinamu bili jako dobri, puno su mi pomagali i davali korisne savjete. Bilo je i individualnih treninga te sam im zahvalan za trud, nadajući se da im nije smetala neka moja dječačka mušica. Rado pamtim Krešimira Gojuna, Šilju Blaškovića, Zorana Joksovića...
U mladim sam selekcijama odlično surađivao s Ivanom Gudeljom, vrlo je korektan kao izbornik i drago mi je da smo mu se odužili plasmanom na Svjetsko prvenstvo. Korektan i iskren prema meni bio je i Igor Štimac. Govorio je da sam mladi talent i da nema prostora za mene trenutno u reprezentaciji, ali je kazao da će me zvati da budem s momčadi, skupljam iskustvo kroz prijateljske oglede te učim uz velike igrače Hrvatske, stječući postupno njihovo povjerenje. Bio je od riječi i zato ga poštujem.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....