Jozo Šimunović (22), stoper Glasgow Celtica, bivši nogometaš Dinama, odlučio je igrati za Bosnu i Hercegovinu! Čovjek koji je odigrao 48 utakmica za mlade selekcije Hrvatske, od U-16 do U-21, umjesto kockastog odijevat će dres reprezentacije susjedne države. Često smo nakon što je otišao iz Dinama kontaktirali Šimunovića, koji je postao jedan od ključnih igrača legendarnog škotskog kluba, uvijek smo ga pitali očekuje li poziv u Vatrene.
- Čekam, valjda ću biti pozvan kad zaslužim, nadam se....
Tako je uvijek govorio. Čekao je, čekao, ali nije dočekao. Igrao je sve bolje i bolje u Celticu, igrao je protiv Barcelone, sudarao se s Lionelom Messijem, Celticov menadžer Brandon Rodgers o njemu je govorio u superalativima. Usput je osvajao trofeje, postao ljubimac navijača, počele su stizati i ponude drugih klubova, engleski premierligaš West Bromwich Albion ga je recimo pod svaku cijenu želio dovesti u svoje redove. Također, kako su pisali engleski mediji, za Šimunovića je bio zainteresiran i Newcastle, nudili su prema tim izvorima 10,5 milijuna eura. Onda je u jednim škotskim novinama izašao ovakav hvalospjev...
- Šimunović ima sve odlike elitnog igrača. On je branič koji zna s loptom, a o tjelesnoj pripremljenosti, duelima i igri u obrani ne treba trošiti riječi. To je mišljenje i navijača Celtica, za njih je postao svjevrsni kultni heroj!
Valjda je ljudski...
Celtic ga nije želio prodati, Brendan Rodgers je rekao da mu je on prevažan igrač. Sve se to događalo u karijeri Joze Šimunovića, ali iz Hrvatske nije stizao bilo kakav poziv. Ne samo to, nitko ga nije pitao niti za zdravlje kad je bio ozlijeđen i morao pauzirati. I tako, malo po malo, Šimunović je postajao sve utučeniji čekajući taj poziv iz domovine.
Jučer nam se javio, iako je Celtic igrao prijateljsku utakmicu s Lyonom.
- Odlučio sam igrati za Bosnu i Hercegovinu! Nema se tu što mnogo više pričati, to je moja odluka i to je gotovo, to je tako - kazao nam je Šimunović.
Ukratko nam je ispričao slijed događaja koji su ga lansirali u reprezentaciju susjedne države.
- Nazvao me izbornik Bosne i Hrecegovine Mehmed Baždarević. Nakon tog prvog poziva razgovarali smo još nekoliko puta. Nakon tih razgovora definitivno sam donio odluku da želim igrati za Bosnu i Hercegovinu. Rođeni sam Zagrepčanin, ali su mu roditelji iz Jajca te imam uvjete za igranje za BIH. To je cijela moja priča.
Pitamo ga je li izgubio strpljenje čekajući poziv iz Hrvatske?
- Gledajte, kad su god bila reprezentativna okupljanja, ja sam se osjećao loše, jako loše. Igrao sam dobro, osvajao trofeje, hvalili su me svi, trener, suigrači, mediji, navijači... Uglavnom svi igrači Celtica su odlazili na reprezentativna okupljanja, a ja sam ostajao trenirati u klubu. Stalno sam mislio, valjda sljedeći put neću ostati. Ali uvijek sam ostajao, bez obzira na sve što sam pružao. Vidio sam da se u i hrvatskim medijima prate moje dobre igre, dakle, nije se radilo o tome da sam bio daleko od očiju. U klubu su me stalno pitali zašto me nitko ne zove u hrvatsku reprezentaciju, nikome nije bilo jasno.
Veli da je čekao dovoljno dugo...
- Čekao sam poziv dvije godine! Ali nije došao. Ne želim ispasti neskroman, ali držim da sam taj poziv davno zaslužio. Na kraju sam sjeo s svojom obitelji i donio odluku. Dugo smo razgovarali, nisam to odlučio naglo.
Onda je dodao još nešto. Vjerojatno je i to bio najveći razlog što je odustao od hrvatske reprezentacije.
- Znate što mi je bilo najviše žao? Kad sam bio dugo ozlijeđen, nitko me iz HNS-a nije nazvao, nitko me nije pitao za zdravlje. Pa ipak sam odigrao skoro 50 utakmica za mlade selekcije Hrvatske, bio sam kapetan. Nisam trebao dobiti reprezentativni poziv, ali da me barem netko nazvao i pitao kako se osjećam, kako ozljeda, pružio mi neku podršku. Ne želim da ispadne pregrubo, znate da nisam od onih koji će se velikim riječima izlaziti u medije, bilo koga optuživati, kritizirati. Međutim, zar to nije neljudski? Pa valjda je stvar ljudskosti da nekoga tko je bolestan ili ozlijeđen nazoveš, pitaš kako je. To nema veze s nogometom, ali s ljudskošću ima.
Ima još nešto...
- Kad sam se na kraju vratio nakon ozljede, onda nisam bio pozvan niti u U-21 reprezentaciju, kad smo igrali odlučujuću utakmicu za nastup na Europskom prvenstvu. Sad mi recite, kako sam trebao odlučiti nakon svega? Izbornik BIH Baždarević je zvao, bio korektan, pitao me o svemu, potpuno drukčija priča. Sad na kraju svoje priče s Hrvatskom, zahvaljujem svim izbornicima u mladim reprezentacijama Hrvatske koji su me vodili i vjerovali u mene, koji su nam svima skupa bili više nego izbornici, bili su nam kao roditelji. Sada okrećem novu stranicu u svojoj karijeri u reprezentativom dresu BIH - zaključio je Jozo Šimunović.