U St. Denisu 8. rujna 2020. godine, na utakmici Lige nacija s Francuskom, tada prvoj “reprizi” finala SP-a, Zlatko Dalić premijerno je postavio hrvatsku reprezentaciju u formaciju 4-4-2 s rombom u sredini. Jednim zadnjim veznim, jednim ofenzivnim i dvije “osmice”, klasične igrače sredine terena koji podnose najveći teret. No, za razliku od nekih svjetski priznatih ekipa koje su igrale u rombu poput engleske reprezentacije u doba izbornika Svena Görana Erikssona, koje su to bazirale na dvojici vrhunskih napadača, a koji nisu bili klasične “devetke”, u slučaju Tri lava na Rooneyju i Owenu, Dalić je u špicu često stavljao krila.
U šest utakmica prije gostovanja u Bratislavi u kojima je Hrvatska tako igrala ima jednu pobjedu, dva remija i tri poraza, a dojam koji je ostavljala bio je taman da se stavi pod egidu “romb naših nevolja”. U Moskvi su Vatreni prvi put uspjeli odigrati bez primljenog gola. Iz tog aspekta to je bio najbolje provedeni “dijamant”, kako Englezi zovu taj način igre, ali bez sjaja. Za taj sustav treba rada i vremena da sjedne, a reprezentacija toga uvijek ima najmanje. Određeni pomak ipak se vidi…
KAKO SE HRVATSKA BRANILA U ROMBU?
Rusija je prva koja nije zabila gol Vatrenima kad su igrali u rombu. Ekipa konačno nije djelovala porozno i lako lomljivo, čim bi suparnik dodao gas ili barem kad bi pala koncentracija, što se redovno događalo. U Moskvi nije bilo kardinalnih kikseva, iako je bilo neurednosti poput rupa u sredini kad Brozović napusti poziciju zadnjeg veznog, a nitko ga ne pokrije.
U pet prethodnih dvoboja prije moskovskog Hrvatska je inkasirala deset golova. Francuska je zabila četiri, Portugal tri, a Švedska, Slovenija i Armenija po jedan. Pritom se to s Armenijom dogodilo u drugom poluvremenu kad je već promijenjen raspored…
Iako je nominalno kritična točka romba defenzivna igra na bokovima, jedino je Švedska u Maksimiru razbijala s krila u drugom dijelu, kad joj se upalila lampica što raditi, no to nije naplatila s više od jednog gola,da bi na kraju i primila pogodak i izgubila 2:1. Ključan problem u svim ostalim dvobojima bila je ranjivost “kroz trbuh”, nedostatak koncentracije i taktičke discipline, kao i pogreške koje su nudile šanse rivalima. Dosta je golova primljeno i iz prekida.
KAKVA JE HRVATSKA BILA U NAPADU IGRAJUĆI U ROMBU?
Zabila je sedam golova u četiri susreta, a u dva je ostala “bez streljiva”. U oba slučaja to se dogodilo u tekućim kvalifikacijama za SP sa Slovenijom i Rusijom. Po dva pogotka dala je Francuskoj u porazu 4:2, Portugalu u izgubljenoj utakmici 3:2 te Švedskoj u pobjedi 2:1, a jedan Armeniji u remiju 1:1. Dakle, iako je evidentno da automatizmi u igri nisu posloženi kako bi trebalo, i premda nakon Moskve izgleda da se teško dolazi do šansi, zabijalo se nešto na tim utakmicama. Triput kroz akciju, te po dvaput iz kontre ili solo dionicom i iz prekida. Strijelci su bili dvaput Kovačić, a po jednom Lovren, Brekalo, Vlašić, Kramarić i Perišić.
Kako bi se iz romba izvuklo najbolje potrebna su naprijed dvojica napadača koji doista i jesu špice, ali pokretljive i defenzivno odgovorne, te dva “bul-terijera” koji osiguravaju i zadnjeg veznog i bočne braniče te se pridodaju napadu. Koliko je momčad blizu četvorici takvih igrača, toliko je udaljena od prave igre u rombu. Rijetki to mogu i malo tko to prakticira. Zato romb nije u modi… Zlatko Dalić ga tretira planom B, ali ga svako toliko “isuče iz rukava”.