Nema dvojbe da je Luka Modrić odigrao vrhunski turnir u Rusiji. Imao je više ili manje standardnu mu, visoku razinu, koja je ovom prilikom maksimalno naglašena i zbog momčadskog rezultata. Možemo reći i zbog visoke razine svih mu suigrača, što nije bio uvijek slučaj na velikim turnirima.
Ima li u Modrićevom zlatnom putu po Rusiji neki drugi poseban uzrok? Stavimo li po strani sva poklapanja, momčadske igre, trenerov doprinos, faktor sreće, činjenica jest da je Modrić u Rusiju stigao s trećim uzastopnim naslovom Lige prvaka. Sa 32 godine posve je ispunjen fantastičnom klupskom karijerom, statusom ikone u Realu i njegovu okruženju, ima potpuno sređen obiteljski život uz suprugu i troje djece, financijski se osigurao za više života. Ostala je jedino ta reprezentativna opsesija, učiniti nešto posebno s Hrvatskom.
Eto, u tom smislu dojma smo da je bitnu ulogu odigrala Modrićeva muka nakon svjedočenja na osječkom sudu te snažne negativne reakcije šire javnosti koja su uslijedile. Nenaviknut na animozitet, pogotovo ne tog intenziteta, dosta je vremena bio doista neraspoložen. No upravo je u reprezentativnom nastavku, nakon ljeta prošle godine, pronašao onu snagu da nadvlada taj teret, odnosno da ga lakše podnosi.
Modrić je u krivulji Čačićeva pada (Kosovo, Turska, Finska) i slabije reprezentativne igre bio uvjerljivo najbolji igrač. Kako su takve bile i reakcije javnosti, koje su isticale da jedini igra na razini, tako je Modrić samo dodavao gas samopouzdanja. Protiv Ukrajine i u doigravanju s Grcima predvodio je preporod Vatrenih i osiguravanje Rusije 2018. Imao je određeni pad forme, zbog ozljede, u Realovu proljeću, ali se izdignuo u formi točno u finišu, kad je najviše trebalo i Realu (Liga prvaka) i reprezentaciji. U Rusiji je to potvrdio na najbolji način, davši apsolutno sve od sebe, da Hrvatska nešto ostvari.
I ostvarila je, praktički, najviše...