Već u gradu vidjelo se da u Rotterdamu ima više Hrvata nego u srijedu na polufinalu, pilo se puno, pjevalo se stalno, fantastičan promet napravili su kafići u centru grada i kraj stadiona, a oduševljeno osoblje posluživalo je "u ritmu muzike za ples", kako bi rekao pokojni Massimo Savić. I oni su također pjevali "Bježite ljudi, bježite iz grada, stiže ekipa pijana..."
Trgovine su rušile rekorde u prodaji, tamo je pivo 1,1 euro, u kafiću ili restoranu od 7 do 9, jasna je razlika. No, prvaci finalnog dana Lige nacija su dečki iz Širokog Brijega, tamburaški bend Dukati, pokazali su savršeni poslovni gen, zasvirali usred najveće skupine hrvatskih fanova, pljuštali su euri na harmoniku, gitaru, ma na sve instrumente gdje god ih se moglo zataknuti. I to nerijetko po 50 ili čak 100 eura...
U toj standardnoj slici navijača, dresova, naših pjesama, pirotehnike, pa i pokoje neprimjerene ikonografije i tona, izdvojili smo nekoliko sekvenci.
Među navijačima nije bilo puno poznatih lica, još jednom se kao na dan utakmice s Nizozemskom pojavio sjajni gimnastičar Tin Srbić, olimpijski medaljaš, ali zato je prošetao čovjek s dresom - Livaja. Hrvatskim, plavim, iz Katara.
- Samo Livaja i Hrvatska - jedino je što smo od njega čuli.
Hajdukov napadač napustio je nacionalnu vrstu, međutim, njegovi obožavatelji nisu, oni su uz Hrvatsku u Rotterdamu. I vjeruju da će se Livaja vratiti...
Kao suprotnost brojnim dresovima u kutu sjedi čovjek u vojnoj odori HV-a, s ratnim znakom naše vojske na rukavu. Dovoljno da ga pitamo koja je njegova priča...
- Svi su ovdje u "kockicama", pa sam odlučio biti drugačiji. Da me prijatelji prepoznaju kad dođu - smije se stariji gospodin i kao u dobroj vjeri nam poručuje:
- Meni u glavi nije baš sve čisto. Imajte to na umu.
Kako nije, jesu li to posljedice iz rata?
- Moglo bi biti od toga. Živim u Rotterdamu zato što sam preko firme došao raditi u brodogradilište, a sad sam u mirovini. No, vraćam se u Hrvatsku - kazao nam je Nikola Brajdić,
- Bio sam 138. lička brigada.
U masi su se vijorile brojne naše zastave, no među njima i palestinska. Zašto?
- Zato što ih tlače, što su obespravljeni, bavimo se političkim aktivizmom, mi smo skupina RMS i dajemo im podršku. I to ne samo njima, moj je prijatelj Chanoa s otoka kraj Indonezije, kojeg su prije pedesetak godina zauzeli Nizozemci, iskoristili su njihove vojnike za ratove i rekli da će im dati svakakvu odštetu, a nikad se to nije dogodilo - kazao nam je Sandro, koji živi u Rotterdamu i vatreni je navijač Feyenoorda. Hrvat iz BiH.
- Član sam Legije, ultrasa Feyenoorda, idem na utakmice, stalno sam na tribini, kad smo osvojili prvenstvo to je bila najjača atmosfera ikad. Ovo na reprezentaciji je dobro, ali niti sjena. Hrvatska će znati što je prava ludnica tek kad Hajduk osvoji naslov prvaka - zaključio je Sandro, mlad čovjek s pola lica obojenog u "kockice". Nogomet je dobar medij i za poruke drugih vrsta...
Na stadionu dominiraju muškarci, ali ima i djevojaka, pogotovo mladih. Koliki je njihov navijački doprinos i kako se osjećaju u toj ulozi?
- Meni i prijateljici je ovo prvi put da smo na utakmici hrvatske reprezentacije. Živimo u Njemačkoj kraj Stuttgarta. Prelijepo je, dajemo svoj udio koliko god možemo. Iva je iz Slavonskog Broda, a ja sam rođena u Njemačkoj - kazala nam je Vivien, koja je bila s bratom Marinom i Ivinim dečkom Antonijem.
- Malo nas je, ali nas ima. Mi smo iz sportske obitelji, od malena gledam košarku i nogomet, a došla je, eto, prava prilika da dođemo podržati svoju reprezentaciju. Brat igra košarku.
I takvih priča ima koliko vam volja. No, kad su Hrvati u pitanju, na utakmicu Vatrenih ne idu samo stari i mladi, nego roditelji dovode i djecu, jedni su dogurali bebu u kolicima. Kad euforija krene, nema joj kraja...
Kako se bližio početak utakmice, spontano se okupio i krenuo navijački korteo iz centra prema stadionu, sat vremena hoda. Policija je bila "na nogama", angažirana je i konjica za svaki slučaj, ali sve je išlo u vedrom i pozitivnom raspoloženju.
Komentari (0)