Dabogda imao pa nemao, stara je narodska rečenica zloslutnica koju toliko puta čujemo. A kada bismo je na trenutak analizirali, ili bar samo pažljivo izgovarali, osjetili bismo koliko je teška, mučna i zastrašujuća. Gora od najcrnje noćne more. A ona, eto, najbolje ocrtava priču mlade U-21 hrvatske reprezentacije.

Bišćanovi dečki imali su Europsko prvenstvo na dlanu, bili su stopostotni u svojoj kvalifikacijskoj skupini. Šest od šest. Tako je to izgledalo, šest utakmica, šest pobjeda, hvalili smo ih na sav glas, pljeskali na dobrim igrama i rezultatima. Trebalo je samo još malo da bi se potvrdio taj Euro 2023. godine u Rumunjskoj i Gruziji, prvo mjesto u skupini.

Sjajno startali

Na početku kvalifikacija igrali smo na gostovanjima protiv Austrije i Finske. Jedne i druge dobili smo na gostovanjima, očitali im lekcije, Austrija je pala s 3:1, Finska s 2:0... Piece of cake. Zicer. Centar od 215 centimetara sam pod košem. Treba samo zakucati ili položiti. Tako smo mislili. Krivo smo mislili. S Austrijom smo odigrali neodlučeno 0:0, a onda je slijedio šok. Izgubili smo od Finske s 2:3, a prvo poluvrijeme smo odigrali kao “prvi ljudi”.

U mladoj nacionalnoj vrsti vladala je totalna zbunjenost, greška je stizala grešku, Finci su nam vodili s 3:0, nismo se uspjeli vratiti. Bilo je to jedno od najgorih poluvremena mlade vrste u povijesti. Blackout. Onako pravi, ali eto, nismo bili previše kritični, mladi su to dečki, događa se.

Ali ipak nas je kopkalo nešto. U obje te utakmice, Hrvatska je igrala ziheraški, osim onog drugog poluvremena s Fincima kad to više nije dolazilo u obzir, kad smo morali stizati tri pogotka zaostatka. Pitali smo se je li to bila zamisao izbornika Igora Bišćana ili se tako poklopilo, možda dečki nisu skužili njegovu zamisao. A onda smo u petak, u “drami u Drammenu” otkrili da smo se na Euro u odlučnim trenucima izbornik zaista odlučio ponašati - ziheraški.

Šestoric defenzivnih

U utakmicu s Norveškom smo krenuli sa šest defenzivnih igrača. Šutalo, Vušković, Soldo, Stanišić, Čolina, Krizmanić... Ali i u takvoj formaciji Hrvatska je dobro počela, povela, no bilo je to kratkog daha. Norvežani su nas poput Finaca u Varaždinu nadigrali u prvom poluvremenu, dominirali su. U drugom dijelu Bišćan je povukao poteze, ubacio je Hodžu i Marina, bilo je bolje, deset minuta prije kraja smo poveli, već je HNS-ova administracija mogla kupovati karte za Euro, ali na kraju se u pet minuta sudačke nadoknade sve urušilo kao Potemkinovo selo. Opet blackout, skroz smo se pogubili, primili dva pogotka i sve je otišlo k vragu.

Što se dogodilo s Hrvatskom u posljednje tri utakmice kad smo od devet mogućih bodova osvojili samo jedan? Otkud najednom tako loše igre? Zar se pogubio i izbornik Igor Bišćan kojeg tretiramo kao jednog od najperspektivnijih hrvatskih trenera? Kad se razgovaralo o novom Dinamovom treneru, na društvenim mrežama je vladalo unisono mišljenje da bi on trebao biti taj. Samo što se znalo da neće...

On neće. Tako se barem govorilo u javnosti. O Bišćanu se govorilo i kao o logičnom nasljedniku Zlatka Dalića. Hoće li se i dalje? Ostaje zaista nejasno zašto je i protiv Austrijanaca, Finaca i Norvežana nakrcao momčad s defenzivcima?

Da, nogometna vremena se mijenjaju, nabrojeni nisu samo dobri u skijanju, skijaškim skokovima i skijaškom trčanju, ali ipak, zar mladi talentirani Hrvati, barem tako mislimo, moraju staviti šljem na stražnjicu kad igraju protiv njih? Izbornik Igor Bišćan svakako snosi najveću odgovornost za sve što se zbilo, za činjenicu da se Hrvatska nije već plasirala na Euro.

Zašto Stipe Biuk nije dobio ni minute?

DAMIR KRAJAC Cropix

Zar ti mladi dečki poput Josipa Šutala, Luke Sučića, Roka Šimića, Lukasa Kačavende, Antonija Marina ili najavljene nove zvijezde Igora Matanovića, mladići koji po raznim izvorima vrijede milijune eura, mogu biti tako loši? Makar i taj Matanović. Kako nakon par treninga može biti dio udarne postave, a jedan Stipe Biuk nema mjesta?

Puno veća vrijednost

Po notornom Transfermarktu mlada Hrvatska vrsta vrijedi skoro 70 milijuna eura, Austrija nešto više od 46 milijuna, Norveška nešto više od 26, a Finska malo više od - 4 milijuna eura. O Azerima i Estoncima nećemo. Dakle, sve reprezentacije (Austrija, Norveška i Finska) protiv kojih smo igrali “ziherice” i nismo uspjeli doći do Eura u posljednje tri utakmice ukupno vrijede malo više od 76 milijuna eura, a sama Hrvatska 70. Podatak koji boli, zar ne?

Dobro, nije još sve izgubljeno. Norveška doduše ima sve u svojim nogama kad je prvo mjesto u pitanju, Ako pobijede Finsku na gostovanju i Azerbajdžan doma, sigurno su prvi. Mogu biti prvi i ako osvoje četiri boda, bez obzira pobijedi li Hrvatska Estoniju. Pobjeda Hrvatske nas Estoncima i četiri boda Norvežana u posljednje dvije utakmice poravnali bi Hrvatsku i Norvešku s 22 boda na vrhu ljestvice, tada bi odlučivala gol-razlika, jer ne dolazi u obzir međusobni susret, s obzirom da smo mi Norvežane dobili s 3:2, isto kao i oni nas.

Trenutačno Norvežani imaju bolju gol-razliku, za jedan pogodak. Ali, Finci nam itekako mogu pomoći, jer su i oni u igri za - drugo mjesto. Pobjedom nad Azerima i Norvežanima i oni bi stigli na 22 boda, ali ne mogu ispred nas jer smo bolji u međusobnim ogledima, dobili smo ih 2:0, izgubili 2:3.