Puno se toga promijenilo u karijeri Igora Bišćana u proteklih desetak dana. Prvo je podnio ostavku kao trener Rijeke, a onda je imenovan izbornikom mlade reprezentacije do 21 godine! Zbog svega što je pratilo te epiloge sasvim je logično veliki interes javnosti za ono što je do njih dovelo.
Za rastanak s Rijekom kazao je svoj stav, doduše u kraćoj formi na presici nakon utakmice u Puli (22. rujna). Za prihvaćanje upornog pozivanja iz HNS-a da preuzme U-21 selekciju nije dao svoje viđenje do sada. U kontekstu javnosti svakako je logično da Bišćan pojasni kako je do toga došlo, tim prije što je na prvu takva odluka odjeknula kao očekivani scenarij nakon ostavke na Rujevici. I prije nego se dogodila, pričalo se da ga HNS zove i nudi izborničku poziciju. Skorašnje imenovanje osnažilo je uvjerenja onih koji su tvrdili da je i zbog toga otišao iz Rijeke. Za čovjeka koji se smatra dosljednim, čvrstih stavova i uvjerenja to se „poklapanje“ može tretirati znakom nedosljednosti.
Uporni izvršni direktor
Dakle, što je pravo stanje stvari u svim tim pričama?
- Prije svega moram reći da nemam potrebu se za išta opravdavati, jer nema razloga. Ljudi će uvijek pričati onako kako žele, bez obzira što ja nešto o tome kazao. OK, mogu dati pojašnjenje radi istine…
Krenimo od toga kako se razvijala priča o izborničkom opusu u HNS-u?
- Prvi kontakt se dogodio desetak dana prije nego se uopće dogodio moj rastanak s Rijekom. Nazvao me izvršni direktor HNS-a Marijan Kustić da me pita jesam li zainteresiran biti izbornikom mlade reprezentacije. Zahvalio sam se na toj ponudi. Opcija je zanimljiva, uvijek je posebno biti izbornikom hrvatskih selekcija, ali sam mu kazao da sam maksimalno fokusiran na Rijeku. Mogućnost nekih paralelnih zaduženja nije mi bila logična.
I onda se uskoro dogodio lom u Rijeci?
- Da, u meni se prelomila odluka da više nema smisla funkcionirati u okruženju koje je negativno nastrojeno prema stručnom stožeru. Jednostavno se tako ne može raditi dobre stvari…
O tome ćemo kasnije. Kad ste odstupili nakon Pule, što se dalje događalo?
- Vrlo brzo se opet javio Kustić i pitao možemo li sada razgovarati, ali sam ga opet odbio jer sam jednostavno bio potpuno prazan i dekoncentriran nakon što je u Rijeci završilo kako je završilo. U takvom stanju jedino što me zanimalo to je povući se u mir svojeg doma, s obitelji, da si očistim glavu od svih negativnih energija koje su se nakupile u meni. No, kako je izvršni direktor bio uporan, nakon što sam se odmorio nekoliko dana, uvidio sam da bi to mogla biti dobra opcija, novo iskustvo i nadogradnja…
Imali ste, znamo iz pouzdanih izvora, vrlo konkretnu ponudu Osijeka. Klub je u velikom napretku, investiraju, pokazali su da vas jako žele, nije li vam to bilo primamljivije u kontekstu svakodnevnog rada i većeg utjecaja na oblikovanje momčadi i igre?
- Iz Osijeka su mi, hvala im na tome, doista pokazali veliki respekt i želju da me angažiraju. Doživljavam to kao čast i svojevrsno priznanje mojem radu. No, nakon Rijeke, iskreno rečeno, nisam se vidio u novom klupskom projektu. Barem ne odmah sada nakon što je prethodni tek završio. Bilo je još nekih ponuda i izvana, ali nije me to privuklo. S druge strane, bila mi je zanimljiva mlada reprezentacija kao nešto novo, osjetio sam snažnu motivaciju, i eto, tako sam prelomio.
Vjerojatno je u tome važnu ulogu igrala obiteljska priča?
- Ona je uvijek najvažnija, a ne samo sada. No, istina je da mi nakon dužeg odsustva iz Zagreba pomisao da ću više biti s obitelji, bila značajnom prevagom u odlučivanju. Imat ću i vremena za dodatnu edukaciju, pratiti utakmice i kandidate, analizirati suparnike, a opet biti u dobroj energiji unutar obiteljskog doma.
Kakav je dojam na vas ostavio Marijan Kustić. Dojam je, ovako sa strane, da je ovladao HNS-om i da se istodobno događaju neke promjene. I vaše je imenovanje prilog tome, jer ste često bili kritični prema HNS-u i stanju u domaćem nogometu, pa bi se najmanje očekivalo da će vas pozvati. To što je inzistirao na vama, čini nam se kao da želi, odnosno žele pokazati da će se drugačije raditi…?
- Tek sam ušao u tu priču i ne mogu sada odmah imati punu sliku. Nije ni u redu da o tome govorim, jer ću u konačnici biti trener-izbornik. Naravno da mi je bio važan razgovor s izvršnim direktorom HNS-a da bih stekao uvjerenje kako je sve što mi je rečeno realno i provedivo. S te strane Kustić je bio i uvjerljiv te vrlo korektan u razgovorima. Nije me forsirao, ali me strpljivo cijelo vrijeme uvjeravao da HNS želi napraviti važne iskorake, te da i pozivom meni žele to jasno pokazati. Od svojih uvjerenja i stavova neću odstupati. Sve u dobroj vjeri. Kad su me zvali da dođem u HNS-u su znali kako funkcioniram. Da se razumijemo, imao sam i ja svojih plusova i minusa u karijeri. Zbog toga sam morao ići težim putom, ali eto, stigao sam do ovih razina karijere. To znači da sam u globalu ispravno radio. Zaista se nadam da ću svoje vrijednosti pokazati i kao izbornik mlade reprezentacije i opravdati povjerenje.
Nikakve garancije
Valjda vam je jasno da se to može promijeniti preko noći. Iako je IO bio jednoglasan, činjenica je da predsjednik Davor Šuker nije bio za vas?
- Ne znam o tome ništa. Ako i je tako, nemam nikakav problem s time. Svatko ima pravo na svoj stav. I to je pokazatelj da se nešto mijenja ako i unatoč nečijem neslaganju na kraju presudi volja većine. Meni je to dovoljno da vjerujem u pravu podršku. Potom zna se kako to ide. Rezultati će kazati jesam li dobro rješenje ili nisam. Mogu trenera svi obožavati, ali ako momčad nema rezultat neće vas spasiti sve podrške svijeta.
Postoje kuloarske teze kako su se u nagovaranju koristili uvjeravanjem da biste mogli nakon mlade postati šef A reprezentacije. Je li to točno?
- Nije! Tko zapravo može bilo kome što garantirati, pogotovo glede seniorske reprezentacije. Uostalom, tko kaže da ću biti dobar izbornik i za mladu selekciju. Svi imamo lijepe želje i nadamo se da će sve biti super, a može se zapravo pokazati da nisam dobar izbornik i da mi taj posao ne leži. Kod nas je uvijek puno nagađanja i teorija, a zapravo bi se sve trebalo svoditi na konkretnost. Eto ti teren, ovlasti, pokaži što znaš i možeš, a onda sve ide svojim prirodnim slijedom. I napredak, i smjene…
Dalić zaželio sreću
Znači od vas se očekuje…?
- Ono što je suština mlade selekcije, dakle profiliranje igrača za A selekciju. U tom kontekstu želja je i da se pojača ozbiljnost i odgovornost svakoga unutar selekcije. Možemo to nazvati kult reprezentacije, u kojem nema prostora za bilo kakvu opuštenost i zaigranost. S te strane mogu garantirati da će biti maksimalne ozbiljnosti, počevši od mene i suradnika preko igrača do tehničkog osoblja. Bez reda, rada i punog fokusa ne može se ništa napraviti.
Kad smo već kod suradnika, uz uobičajena imena sada se govori da bi i povratnik iz Japana, Mihael Mikić, trebao biti dio stožera?
- Točno je da će Mikić biti jedan od suradnika, a radit će to na volonterskoj bazi. Radit će i na terenu, skautirat će, analizirati. Uz Antu Tomića, Renata Pilipovića i Hrvoja Sunaru zaduženog za vratare te Mikića, maksimalno smo ekipirani da možemo raditi dobar posao.
Izazov je hoće li to biti dobar ili krivi posao….?
- To je dobro zapažanje. Izbornički je posao bitno drugačije dinamike u odnosu na klupski. Slažem se da tek trebam pokazati da ga mogu kvalitetno obavljati. Kao i uvijek, vrijeme će dati sve odgovore.
Koliko ste upoznati sa selekcijom koju ćete naslijediti od Nenada Gračana?
- Poznajem većinu igrača kroz HNL. Neću ništa novo kazati ako podvučem da je mlada reprezentacija sastavljena od vrlo nadarenih igrača. Imamo dobru generaciju i sada je na nama iz stožera da je dovedemo u situaciju da pruže igrači najbolje od sebe. Ti momci već igraju važne uloge u HNL-u, na visokim razinama i u inozemstvu. Pratit ćemo sve igrače, pročešljati bazu da proširimo popis novim kandidatima. Cilj je okupiti najbolje što ima Hrvatska i da igraju najbolji koje imamo, odnosno koji su danom trenutku u maksimalnoj formi.
Kako su vas dočekali u HNS-ovu sustavu?
- Pa nisam još imao prilike značajnije djelovati, iako moram reći da sam osjetio pozitivu s kim god sam god došao u kontakt. Čuo sam se s više ljudi i bivših suigrača koji su čestitali. Bio sam s Josipom Šimunićem, javio se i Zlatko Dalić. Zaželio je puno sreće, kazavši da ćemo maksimalno surađivati…
Jeste pratili izdanje mladih na EP-u u Italiji?
- Nešto jesam, ali nedovoljno da bih stekao neki sud. Realno imali smo jako tešku skupinu. Rumunje dosta poznajem i oni su vrlo jaki, uigrani jer su dobrim dijelom iz jednog kluba. Englezi i Francuzi su pak vrh omladinskih selekcija, jednostavno su bili prejaki.
Problematični prijelaz
Znači li to da naši mladi igrači ne mogu igrati na razini inozemnih?
- Ne znači, a priori sam protiv generaliziranja. Točno je da se teže adaptiramo na ritmove koji su standard u inozemstvu, ali kad jednom to ostvarimo, onda smo dio tih razina. Naša A reprezentacija je najbolji dokaz tomu. Vjerojatno je problem za naše igrače taj prijelaz iz juniorskog u seniorski, odnosno u više ritmove europskog nogometa. U tom se smislu može i mora napredovati.
Što mislite da je najvažnije za ovu generaciju koju preuzimate?
- Mislim kako je najvažnije da igrači budu svjesni da su ovo kvalifikacije za EP i da nam je sad rezultat najbitniji u natjecateljskom kontekstu. Taj mentalitet je jako važan i na tome ćemo raditi. Nemamo pravo na kiks, potrošili smo bonus. Maksimalno ćemo pooštriti odgovornosti i razvijati tu svijest podređenosti reprezentativnom interesu te zakonitostima kup-natjecanja. Imamo kvalitetu da se uhvatimo ukoštac s Grčkom i Češkom, odnosno Škotskom i naposljetku ostvarimo naš cilj, plasman na EP.
U sustavu…?
- To ćemo još odlučiti, analizirati i temeljem stanja igrača. Sustav će diktirati tko nam je na raspolaganju, kao što će na formu utjecati pitanje ozljeda, odsustava. Idemo utakmicu po utakmicu pa će se sve vidjeti. Ono što sam uvjeren to je da ćemo inzistirati na grupi, homogenosti, na podređenosti kolektivu. Samo tako mogu na površinu izići i individualne vrijednosti. A mi ih imamo.