U Sportskim novostima dugi je niz godina subotom izlazila kultna rubrika ‘13 puta zašto’ s intervjuima s najvažnijim osobama iz tadašnjeg sportskog života. Sada se prisjećamo tih tekstova, a danas vam donosimo intervju s Igorom Štimcem. Intervju je objavljen 5. rujna 1998., a vodio ga je Branko Stipković.
1. Igore, kako Mare i Kate?
- Dobro, prodaju se čak odlično. Pjesma je prihvaćena, vrti se na radio-postajama. "Boemi" javljaju da su sve zanimljivije i druge pjesme s kasete, slušanost je zaista sve veća. No, ne očekujemo veliku zaradu, u Hrvatskoj ona rijetko prelazi granice simboličnosti. Meni to, naravno, nije presudno, pogotovo zato što izvrsno posluju diskoteke u Splitu - "Missisippi Club Kaltenberg", odnosno na Braču - "Faces Club Kaltenberg", zahvaljujući i mojim partnerima-prijateljima Vinku Baci,,Josipu Bikiću i Miljenku Bajiću. Najvažniji je red, uvjerenje posjetitelja da će se zabaviti u lijepom ambijentu i u miru, oazi reda u koju je ulaz izgredima zabranjen.
2. Što kažu podalje Dalmacije, u Derbyju, je li Štimcu zabranjen odlazak u Olympiakos?
- Kao prvo, u vezi s eventualnim transferom u Grčku ne kontaktiram ni s kim. Javljaju se menadžeri, i neka se javljaju, neka rade. U roku od deset dana Derby će se izjasniti povodom zahtjeva za poboljšanje ugovora. S ‘Ovnovima‘sam tri godine, trebao bih biti još dvije. Mogu biti, ali i ne moram. Ponuda je bilo i prije. Cijena se zna, izbacilo ju je tržište:oko tri-četiri milijuna funti (pomnoži se s tri i nešto da se dobiju marke). Mislim da bi me pustili i za milijun, pogotovo na Kontinent, jer više nisam tako mlad - na Otoku se najbolje plaćaju najmlađi, a meni je trideset i jedna.
3. Cijenu je podignula besprijekorna prezentacija na SP-u. Vaš libero bila je jedna od najsvjetlijih točaka Vatrenih?
- Stalno ponavljam: drago mi je da sam konačno zaigrao na pravom mjestu. Poznato je da nikad ništa nisam potencirao u vezi s preseljenjem sa stopera, nisam riječima stvarao konkurenciju; odnosi u reprezentaciji su suviše gospodski da bih se bavio tim ‘sportom‘. Međutim, žao mi je što se nisu pronalazile olakotne okolnosti kad bih na stoperskoj poziciji odigrao skromnije, što je bilo logično budući da sam u klubu godinama libero. Ali, što se može, u fokusu naše javnosti uglavnom je nekoliko najvećih zvijezda, mi ostali dolazimo ‘na ekran‘ tek za nastupa selekcije. Da sam u Francuskoj ‘to‘ bio od početka vjerojatno bih se probio u idealno jedanaestoricu prvenstva. Nije važno, šansu sam čekao i dočekao, došla je slučajno, kad sam se najmanje nadao. Nisam klasični korektor, ta uloga je iščezla, sve se više traže polivalentnost, prošla je era u kojoj je dominirao stil Beckenbauera, Holcera, Baresija; spreman sam djelovati i u liniji, posvetiti se čovjeku, otići preko centra. Uglavnom, smatram da aktualni posao mogu posvršavati kao malo tko u svijetu, nikome ne dajem prednost!
4. Da vas nisu podržali stari znanci i intimusi - Bilić, Boban, Asanović, Bokšić, Šuker - otpali biste iz reprezentativne kombinacije još za Božić, kad vas izbornik nije izabrao za širu listu SP-kandidata, visili ste i zamalo izvisili poput kuglice na boru.
- Nisam se predavao. Hvala prijateljima. Hvala Šefu, nije ga trebalo dugo uvjeravati ni nagovarati. S njim nikad nisam mnogo pričao - slične smo naravi, dovoljno je pogledati se i sve razumijemo. Ja sam reprezentativac od prvog dana, mada me nije bilo u premijernom nastupu s Amerikancima, zbog ozljede. Pridružio sam se već prvom sljedećom prilikom, kad su gostovali Rumunjskoj. Analiziram li karijeru, zaključujem da mi je bilo teže no iti jednom suigraču. Rat me zatekao u HNL u koju su tada rijetko svraćali kupci. Zvone, Alen, Davor, Aljoša i oba Robija već su bili vani, u izrazito cijenjenim sredinama, ja sam prihvatio drugorazredni Cadiz samo da stanem na odskočnu dasku. A kad Jesus Gil iz Atletica Madrida nije platio za neke momke, Cadiz je financijski slomljen te otpraćen u treću ligu. I iz takvog okruženja zvali su me u nacionalnu momčad, u Valenciju u kojoj smo slomili razvikane Španjolce! Reprezentacija mi je uistinu pomogla, nije valjda neskromno kažem li da pomažem i ja njoj. Pomagat ću, nadam se, i dalje. Prošlo je crno razdoblje - kvalifikacije za Coupe du Monde u kojima sam sudjelovao tek na tri od deset utakmica, opterećen diskus hernijom. Srećom, Stanislav Peharec spasio je stvar. Sad imamo uspjeh i ja i selekcija.
5. Danas je u Puli Bilić, u Puli umjesto u Dublinu.
- Slaven dodatno plaća žrtvu koju je prinio na World Cupu igrajući pod injekcijama. Vratit će se uskoro, za nekoliko tjedana. Ove subote će strašno nedostajati iako svi apsolutno vjerujemo u Soldu i Šimića.
6. Vjerujete li u napadače, tko može nadoknaditi nenadoknadivog Šukera?
- Može biti problema, a i ne mora. Nema ni Bokšića, Vlaovića, Prosinečkog. Malo previše čak i za tako talentiranu nogometnu naciju. Sve se skupilo u najgore vrijeme. U razdoblje koje, doduše, i nije moglo biti naročito. Rekao bih da su naši pregovarači u Skopju forsirali pogrešne datume, ugovarajući kalendar mečeva 8. skupine. Naime, ići na nišan Ircima već na premijeri nije nimalo ugodno, neovisno o (ne)kompletnosti, stoga sam nezadovoljan. Današnji partner sam za sebe tvrdi da je bolji no ikad, da nikad nije bio tako kompaktan ni tako ambiciozan. Čim govore da ih ne zanima jedan bod, jasno je na što pucaju!
7. Hoće li na teren onaj vaš iz Derbyja, Carsley, kakav je?
- Pretpostavljam da hoće. Nije loš, naprotiv. Defenzivni vezni, standardan u klubu, dosad i u reprezentaciji. Maratonac koji pokrije veći dio igrališta, agresivac koji i zna. Često puca. Ali, silna trka toliko ga izmori da griješi u pas-igri pa mu postotak dodavanja nije impresivan.
8. Vi živite tu preko, u otočkom susjedstvu, pratite ostale "zelene", protagoniste engleske lige. Zapažanja?
- Vratar Given (Newcastle) je najperspektivniji u Premier natjecanju. Braniči McAllister (Liverpool) i Irwin (Manchester United) ne zaslužuju nikakav prigovor. Centarhalfovi Staunton i Babb (oba Liverpool) prekaljeni su u raznim bitkama, premazani svim mastima. Postoji mogućnost da središnji branič bude veteran Cascarino (Nancy), a da Babb ode u vezu gdje će, po svemu sudeći, biti već spomenuti Carsley te Roy Keane, kapetan Manchester Uniteda i nacionalnog teama kojeg Englezi tretiraju najboljim igračem svijeta! On je stvarno lider, kao Zvone kod nas. A za mladog Robbieja Keanea nedavno je Arsenal ponudio oko šest milijuna funti, dakle dvadesetak milijuna DEM, ali Wolverhampton neće ni čuti! Dvometraš Quinn (Sunderland) opasno se gura pa je izrazito neugodan za čuvanje. S obzirom na sve, hrvatski cilj morao bi glasiti ne izgubiti, iako ne treba odustati ni od onog: pobijediti!
9. Kakvu taktiku preporučujete?
- Stati vrlo čvrsto, svi iza lopte. Nitko ne smije bi bez posla kada domaći uzmu inicijativu. Treba se braniti svim ljudstvom, potom preformirati za građenje akcija, ne smijemo se skanjivati ni u napad, raširiti se, otvoriti. Bitno je da obrana ne trpi velike gubitke, da ne pati.
10. Može li navala prisiliti Irce na patnju kakvu obično doživljavaju oni koji se sukobe s Ćirinim trupama?
- Bitno je izdržati pola sata bez oštećenja U prvih pola sata lomi se ishod. Stabilizira li se naša formacija, utakmicu možemo preinačiti u vlastitu korist. Dakako da je tehnika adut Hrvata, no na tome nije uputno graditi sve, već samo nadu. Ja se pak nadam da ih osim Bobana i Asanovića iznenaditi može i netko od njima nepoznatih mladića.
11. Zar su stvarno tako jaki, da ne napravimo od njih svjetsko čudo?
- Svjetsko nisu, europsko bi mogli biti. Što se tiče konkurentskih sposobnosti, nimalo ne zaostaju za Jugoslavenima. Jasno da nije pametno zanemariti ni Makedonce; svaka utakmica vrijedi tri boda, sigurno će se netko ‘nasanjkati u Skopju‘. Bilo bi realno da se Belgije i Nizozemske dokopa Hrvatska!
12. S Prosinečkim bi to bilo lakše, jednostavnije? Kako komentirate njegovo ‘disidentstvo‘?
- Ne koristi ni njemu ni ikome, osim protivnicima. Robert Prosinečki potreban je hrvatskoj momčadi, i jači od nas bili bi zabrinuti da ga izgube. Činjenica je da se razočarao slanjem na klupu u Francuskoj, ali zar se može prigovoriti izborniku, ispostavilo se da je povlačio prave poteze, nema razloga da ga se kritizira i optužuje. Uostalom, nitko nema zagarantirani status, a svi bismo morali biti na raspolaganju u svakom trenutku, neovisno o svemu. To sto Robi nije ovdje doista je loše za sve.
13. Štimac malo-pomalo torpedira teoriju o ‘lošem momku‘, preciznije - kontroverznom. Oni koji vas bolje poznaju oduvijek su tvrdili suprotno: da ste duša od čovjeka?
- To o kontroverznosti je stereotipna fama koja me ne ljuti. Svatko ima pravo ne osobne procjene. Možda sam bio, možda jesam najotvoreniji, najpristupačniji, najjednostavniji, stoga najbliži tzv običnom puku, onaj koji se ne skriva niti išta taji. Zbog toga sam i ispaštao, ta ‘otkvačenost‘ nerijetko me koštala. Ne žalim, drago mi je što se družim s pravim ljudima. Napokon, usprkos iskrivljenoj slici narod me nije prestao simpatizirati. Živim normalno, imam ženu i troje djece, imam toliko planova, sportskih i poslovnih. Mogao bih o njima razmišljati dan i noć, no neću. Ne stignem, mislim samo Ircima, puna mi ih je glava, puna kapa, sam sebe ulovim u zaključku ‘dosta s tim, ajmo im pokazati kako se igra nogomet‘.