Doživjeti u karijeri profesionalnog nogometaša čak 150 nastupa za reprezentaciju, to je fantastičan doseg. Pridonijeti toj reprezentaciji važnim pogocima i asistencijama, te odličnim igrama za dvije svjetske medalje, veliko i malo finale Mundijala, to je san snova. Ivan Perišić je sve te snove ostvario, a koji su se nadogradili na izuzetnu mu klupsku karijeru, s 12 trofeja u više klubova, liga i nogometnih stvarnosti.
Od Pule do Podgorice, put oko svijeta u 14 godina! Ivan Perišić je prvi poziv za Vatrene dobio 2011. Tada ga je Slaven Bilić pozvao u reprezentaciju za prijateljski ogled s Češkom, a koji je 9. veljače odigran povodom svečanog otvorenja stadiona Aldo Drosina. Stadion koji će biti poveznica još nekih zanimljivosti u karijeri ovog sjajnog nogometaša...
Prve minute u igri za reprezentaciju Perišić je dobio 26. ožujka 2011. godine. Na gostovanju u Tbilisiju ušao je na travnjak pola sata prije kraja umjesto Ivana Rakitića. Ta je utakmica, međutim, riješena u korist domaćina pogotkom u posljednjim trenucima. Tri mjeseca kasnije igrao se taj kvalifikacijski revanš (za EP 2012.) na Poljudu, i Perišić je bio u prvoj postavi te igrao do 71. minute, kada ga je zamijenio Klasnić. Rezultat je bio 0:1, a onda su nedugo kasnije, u roku od dvije minute (76. i 78.), Mandžukić i Kalinić preokrenuli rezultat u 2:1.
Ivan Perišić bio je tada udarna igla Cluba Bruggea. Postigao je u toj sezoni (2010./11.) čak 22 pogotka, uz 10 asistencija u 46 nastupa. Veliki iskorak igrača koji je nekoliko godina prije, kao tinejdžer (17), odlučio napustiti omladinske kategorije Hajduka i otići u Sochaux.
Mnogi su tada predviđali da će i Perišić, kao većina talenata koji su odabrali taj teži put afirmacije, ostati na talentu i bez osobite profesionalne karijere. Prva reprezentativna mu utakmica, na njegovu Poljudu, bila mu je osobito zadovoljstvo jer je na neki način simbolizirala da neće ostati nedokazani talent.
U idućih, uskoro u veljači 15 godina, Perišić će postati po mnogima jedan iz vrha, 4-5 najboljih hrvatskih nogometaša u povijesti. Takve su usporedbe u suštini jalove, jer je nemoguće vrednovati aktere iz različitih epoha nogometa. Pogotovo što je u očima suvremenika uvijek aktualni nogometaš uvjerljiviji od sjećanja na druge velikane. Ono što je, međutim, sigurno: Perišić je jedan od najboljih, ali s najviše trofeja, zahvaljujući i reprezentativnim dometima.
Dok je u klubu osvajao naslove prvaka Njemačke (u dva kluba), Italije, Nizozemske, europsku titulu (Bayern), kupove i superkupove Njemačke, Italije, Nizozemske (ukupno 12 trofeja), Perišić će svoje memorije pozlatiti sa srebrom i broncom s dva uzastopna Mundijala! U tim nastupima, kao i na više drugih za Hrvatsku, upravo je Perišić bio jedan od glavnih protagonista, i to u kontinuitetu.
Perišić je oduvijek bio prkosan tip i s takvim je gardom i napredovao u nogometu, te predriblao sve zamke i krive prognoze profesionalne mu karijere. Nije se libio prije 12 godina "otkazati" poslušnost Jürgenu Kloppu u Borussiji Dortmund, kojem je kao i svaki nestrpljivi mladac u želji za iskorakom, nakon nekih fantastičnih mu pogodaka kazao da želi otići. I otišao je u Wolfsburg, gdje će odigrati odlično i nakon dvije sezone (88 nastupa, 21 pogodak i 17 asistencija) zaraditi veliki transfer u milanski Inter.
Tamo će Perišić u šest sezona (uz superuspješnu godinu posudbe u Bayernu) upisati najveći broj klupskih nastupa (254), uz 55 pogodaka i 50 asistencija. Nadasve će Perišić u Interu postati globalno priznata vrijednost, jer je na najvišoj razini potvrdio sve one performanse po kojima je postao veliki igrač. Dakle, iznimne fizičke sposobnosti, hitrina, izdržljivost i tehnička vještina, skup su faktora koji su pridonijeli moći da dominira na lijevom boku.
Ono što je posebno zanimljivo je i grafika njegovih pozicija u momčadi, pa je tako Transfermarkt zabilježio kako je Perišić nastupao na devet pozicija u momčadi. Nije igrao samo na desnom beku i golmanskoj poziciji. Polivalentnost je Perišića svrstala među igrače koje treneri u svim ligama žele imati. Stoga nije čudno da je bio akter u najboljim klubovima Njemačke, jednom od najboljih u Italiji, u Nizozemskoj, Belgiji, te da je uz to imao iskustvo Premier lige.
Mogli bismo mnogo toga dobrog napisati, a možda je najveća razočaravajuća klupska priča bila tamo gdje je počeo, u Hajduku. Kad se teško ozlijedio u rujnu 2023., pokidavši sve strukture ligamenata (i) koljena, bilo je onih koji su predviđali da mu je to kraj karijere na visokoj razini. I to je bila kriva prognoza...
Perišić se u siječnju 2024. vratio u Hajduk i dočekan kao veliko pojačanje. No, bilo je to preveliko očekivanje za igrača koji je bio u punom jeku dugog i složenog oporavka od najteže ozljede koja može zadesiti nogometaša. Za splitski je klub Perišić odradio samo osam utakmica i jedini pogodak postigao je upravo na Drosini. Bio je to senzacionalni pogodak za 1:1, volej lijevom nogom u suprotni kut nemoćnog domaćeg vratara! Gol u maniri najboljeg Ivana Perišića, koji je inače na Drosini postigao i lijepi pogodak baš protiv Gruzije (2:1), u prijateljskoj utakmici u studenome 2019. godine.
Ivan Perišić će u veljači navršiti 37 godina. Dočekat će taj dan kao igrač PSV-a, u kojem je neočekivano zaigrao prošle sezone i upisao jednu od ponajboljih sezona karijere. U 39 nastupa postigao je 16 pogodaka uz 11 asistencija, igrajući u prosjeku 66 minuta i pridonio odlučujućim nastupima naslovu prvaka Nizozemske.
Iako je bilo vijesti da će otići u jače klubove, s naglaskom na dobar odnos s Hansijem Flickom, trenerom Barcelone, s kojim je imao sjajna iskustva u Bayernu (osvojili sve živo) i koji ga je navodno htio u Kataloniji, Perišić je potpisao novi dvogodišnji ugovor s PSV-om. U kojem ove sezone igra više (prosjek u 16 utakmica 81 minuta), ali mu je učinak relativno manji (gol i sedam asistencija), što djeluje i očekivano s obzirom na to da je PSV prodao nekoliko važnih igrača, a k tome igra i vrlo zahtjevnu Ligu prvaka.
U lipnju će Perišić igrati na četvrtom mu Mundijalu (2014., 2018., 2022.), a nakon što je već odigrao četiri Eura (2012., 2016., 2021., 2024.). I dalje je jedan od najvažnijih aduta reprezentacije, za koju je u 150 utakmica postigao 38 pogodaka uz 36 asistencija, te će sigurno važnu ulogu imati i na ovom Mundijalu.
Je li mu to labuđi pjev s Vatrenima ili ne, pokazat će vrijeme. No, s ukupno 813 utakmica u profesionalnoj karijeri, sa 158 golova i 141 asistencijom, Ivan Perišić je već puno prije tog pjeva zaslužio mjesto u panteonu najvećih hrvatskih nogometnih aktera...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....