Ivica Olić jednom je bio blizu pobjedi nad Francuskom. Na Euru 2004. godine Hrvatska je vodila 2:1 golovima Milana Rapaića s bijele točke i Dade Prše, no loša odluka danskog suca Kima Miltona Nielsena koji je priznao pogodak Davida Trezegueta, iako je prije toga štopao loptu rukom, spasila je Tricolore koji su odigrali 2:2. Tako se i danas mogu hvaliti da nikad nisu izgubili od Hrvata. Olić je u tom susretu ušao u 73. minuti kad je već bio taj rezultat. Za Galske pijetlove u toj su utakmici igrali Zidane, Henry, Thuram, Desailly, Vieira…
Bili su moćni, ali Hrvatska trenera Otta Barića igrala je hrabro i pokazala da se pristupom u kojem nema straha može puno. Bjelica, Rosso, Šokota, braća Kovač, Šimić, Tudor, Šimunić, Butina… uz spomenute nisu prošli skupinu, no to im je bila najbolja predstava.
Skupi svaki kiks
Je li i njegova misija da konačno matira Francuze? - pitali smo Olića.
- Kad se susretneš tri puta u tako kratkom razdoblju, želja je prije svega da se jedna od tih utakmica ne izgubi. Sretan bih bio da odigramo i neodlučeno. Radi se o sjajnoj reprezentaciji koja ima 30 igrača i svaki u svakom trenutku može biti u prvih jedanaest. To je enormna kvaliteta i veliki izazov za Hrvatsku. U Parizu smo u rujnu držali igru četrdeset minuta u visokom ritmu. Imali smo inicijativu, volio bih da takvu igru uspijemo ponovno pružiti danas. Ne samo četrdesetak nego devedeset minuta, da ih dobro namučio te uzmemo najmanje bod, ako ne i sva tri - kazao nam je pomoćnik izbornika Dalića.
Što morate drugačije napraviti nego na prethodne dvije utakmice?
- Vidjeli smo, ne samo u našim susretima s njima nego i drugima, da je ključno što manje griješiti. Gotovo svaki tvoj kiks iskoriste i kazne. Imaju takvu vrijednost da zabiju gol ni iz čega. Kod njih bilo koji igrač može riješiti utakmicu. Ne jedan ili dvojica. Ključ uspjeha je da ne dopustimo Francuzima nimalo prostora da se razmašu i iskoriste svoju kvalitetu, a da mi realiziramo svaku šansu jer ih sigurno nećemo imati puno.
Olić se osvrnuo na dobre i loše strane utakmice sa Švedskom.
- Najviše sam zadovoljan što je naš sustav igre s rombom u sredini funkcionirao prvih 45 minuta. Bili smo jako sretni time i točno smo došli do prednosti kako smo si zamislili. U drugom se poluvremenu ispostavilo da je šteta što tu dominaciju nismo okrunili još jednim pogotkom jer bi nam sigurno potom bilo puno lakše. Prije svega zadovoljan sam s tri boda. To je ipak najvažnije. Zabrinjavajuće je bilo što su se već od 46. minuti Šveđani oslobodili i nije bilo našeg pritiska kao dotad. Oni su tada imali više prostora između linija i to su sjajno koristili, pogotovo preko naše lijeve strane gdje je Melnjak dosta puta ostavljam sam protiv Kuluševskog iz Juventusa, jednog od njihovih najboljih igrača. Vidjeli smo koliko mogu biti nezgodni kad ih se pusti, kad nisu pod pritiskom kao što su bili u prvom poluvremenu.
Previše nervoze
Zašto Hrvatska pada u drugom poluvremenu? Tako je bilo u Francuskoj i sada sa Šveđanima?
- Ne bih uspoređivao te dvije utakmice s obzirom na to da smo protiv Tricolora bili na početku priprema i u jako lošem fizičkom stanju. Usto, dominirali smo do pred kraj prvog poluvremena, a onda su nas vrlo brzo kaznili i tu je kvaliteta koju imaju došla do izražaja. U utakmici sa Švedskom bili smo u puno boljem stanju, ali nije se radilo samo o našem padu nego iznenadila me Švedska koja se opustila i počela igrati. Više su tražili loptu u noge i nastojali preko Forsberga i Kuluševskog proći jedan na jedan te samim time napraviti pomutnju u našoj zadnjoj liniji, što im je u velikoj većini slučajeva u drugom poluvremenu uspijevalo. Time su dobivali na sigurnosti, a mi smo bili dosta nervozni i jako puno griješili. Potom smo izmjenama pokušali ponovno doći do balansa u igri i uzeli smo tri boda koja su nam bila važna.
Imamo B opciju
Za Francusku se Dalić danas vraća na formaciju 4-2-3-1, a vidite li sustav 4-4-2 u kakvom ste igrali u Parizu i sada sa Švedskom kao budućnost hrvatske reprezentacije i može li se u njega uklopiti jedan centarfor?
- Dobro je kad imaš varijantu kojom možeš iznenaditi protivnika koji se možda cijeli tjedan spremao na nešto drugo. Ako komentiramo da nema napadača, imali smo peh da nam Kramarić, koji je u sjajnoj formi nije mogao igrati od starta. Perišić je pokazao s dva bijega da ga se može koristiti i u toj ulozi kao špicu. Učinio je točno ono što smo od njega očekivali poznavajući kakve ima tehničke i fizičke karakteristike. Brekalo je asistirao kod gola, borio se, to mu je bila druga utakmica u tri dana. Dobro je da reprezentacija ima i B varijantu.
Od nedjeljnog susreta komentira se odnos Perišića i Kramarića. Misli li stožer nešto učiniti?
- Znamo da su svi napadači egoisti, osim Brune Petkovića - nasmijao se Olić te nastavio:
- Kad dođu pred vrata, vide uglavnom gol i šutiraju. Ne bih pričao o poremećenim odnosima ili svađama. Na terenu su emocije i kad je netko u boljoj situaciji traži loptu, reagira možda drugačije, međutim, kad se utakmica završi idemo dalje. Naravno da mi možemo pokušati objasniti igračima da bi puno bolje bilo kad bi odigrali pas u pojedinoj akciji, ali što se tiče njihova odnosa, to su pokazali kod drugoga gola gdje je Ivan fantastično reagirao i dao odličan pas Andreju. Taj potez najbolji je demanti priča da među njima nešto nije u redu.
Nedostaje li nešto Bruni Petkoviću da ponovno bude pravi?
- Bruno ima sve kvalitete koje su potrebne za napadača. Eto, za njega bih volio da je malo sebičniji i da više puca po golu s obzirom da ima i dobar šut, tehnički jak i precizan. Kad god pričam s njim, ukažem mu na to. Svjestan je da je drugačiji igrač od svih naših napadača. Ako može dati pas uvijek ga odigra, jako se raduje i asistenciji. Najvažnije za njega je da ostane zdrav te uhvati ritam utakmica. Siguran sam da će se vratiti u formu u kojoj je bio. Vidjeli smo u kvalifikacijama da itekako zna i zabiti gol. Ima sve performanse da napravi sjajnu karijeru - zaključio je Olić.