Prije par tjedana Ivan Rakitić je priopćio izborniku Zlatku Daliću da se povlači iz reprezentacije. Kasnije reakcije izbornika ukazuju da je to očekivao, zato i nije htio previše komentirati taj ipak važan događaj za Vatrene poglavito u kontekstu Rakitićevih 106 nastupa. No, Dalić je nakon Rusije 2018. praktično već pripremao sebe i momčad na takvu mogućnost. Rakitić je u eri nakon Svjetskog prvenstva sudjelovao u tek 7 od 14 natjecateljskih utakmica.
U kvalifikacijama za Euro 2020. nastupio je u 4 od 8 utakmica. Dalić je, dakle, imao dovoljno vremena, provjera i kandidatura da isproba različite opcije veznog reda. I to u natjecateljskim utakmicama, kako kvalifikacija za Euro, tako i Lige nacija...
Veliko povjerenje
Kad Rakitića nije bilo, onda je pretežito pitanje bilo tko će biti treći partner stabilnom dvojcu veznog reda, Luki Modriću i Marcelu Brozoviću. Toj dvojici Dalić maksimalno vjeruje i nisu u postavi samo onda ako je netko od njih nespreman za igru ili odsutan. Modrić je skupio 12 nastupa, preskočio je samo prošlomjesečne ispite u Ligi nacija. Brozović je odigrao 11 utakmica, 10 kao starter.
Kovačić i Vlašić imaju po 10 nastupa, s time da je Kovačić startao 6, a Vlašić 7 utakmica. Još je u protekle dvije godine Dalić koristio samo Pašalića u jednoj utakmici kao startera (uz 3 ulaska s klupe). Izuzmemo li još Rakitićeve nastupe u prvoj postavi 6 (plus 1 s klupe), u 14 natjecateljskih nastupa nakon Rusije Dalić je kao alternative uveo Badelja (5 utakmica) i Roga (2 utakmice).
Posebne karakteristike
Dakle, unutar kruga veznih igrača za iduće razdoblje (za Euro) nalaze se Modrić, Brozović, Vlašić, Kovačić, Pašalić, Badelj i Rog. Sukladno gore navedenim odabirima, logično je postaviti stvar tako da će Modrić i Brozović sigurno biti starteri, a da se za trećeg startera borba vodi između Kovačića, Vlašića i Pašalića, uz ozbiljnu opciju Badelj ako dohvati kontinuitet u Genoi.
Slijedom svega možemo li se odrediti u tome tko bi trebao upasti u Rakitićevu statusnu ulogu? Naime, govoriti tehnički tko je novi Raketa djeluje nam deplasirano. Njegova snaga bila je u tome da manjak dinamičnosti i hitrine sjajno kompenzira visokom razinom tehničkog potencijala te situacijske inteligencije u igri.
Po tome je Rakitić bio poseban i zato je mogao vrhunski funkcionirati kako u Sevilli i Barceloni, koje igraju brzi nogomet, tako i kao reprezentativac Hrvatske. Niti jedan od trojke Kovačić, Vlašić i Pašalić nema (barem za sada) tu razinu tehničko-taktičke suverenosti, jer svoj nogomet nameću prije svega kroz fizičku komponentu. Zapravo je Rakitiću najbliži Badelj, ali njegov problem jest što je od Rusije 2018. do danas praktično proveo kao rezerva...
Iz toga proizlazi da Dalić ne bi trebao tražiti novog Rakitića, nego bi trećeg veznjaka trebao odrediti temeljem profila kandidata koji su mu na raspolaganju. To ujedno znači da je izbor trećeg aktera veznog reda ujedno i poruka o načinu igre koji će promicati.
U prvom planu, gledamo li način igre Brozovića i Modrića, nameće nam se prije svega Mateo Kovačić. Koji je i protiv Švicarske negativno doživljen, iako je odigrao vrlo pristojnu partiju. Javnost ga percipira po tome je li učinio nešto senzacionalno glede poteza.
No, Kovačić iskazuje neke druge karakteristike koje bi ga kod Dalića trebale promovirati. Izuzetno puno trči, vrlo je dinamičan, tehnički vrlo dobar i razvio je odgovornost igranja u oba smjera. Kovačić, i to je bitno reći, djeluje uvjerljivije i kritičarima kada je u postavi s Modrićem te Brozovićem. To zato što je rasterećeniji u konstrukciji i očekivanjima, a tehničko-taktički se odlično nadopunjuju.
Raznovrsna priča
Brozović je čisti playmaker, uz kojeg Modrić i Kovačić mogu biti klasični vezni, koji imaju motoričku (nad)moć i mogu se brzo priključiti ofenzivi, odnosno vratiti u defenzivu. S njima Dalić vrlo jednostavno 4-3-3 sustav može alternirati s 4-2-3-1, jer se radi o pomicanju jednog ili drugog veznjaka za 10-15 metara.
Nikola Vlašić je posebniji igrač kad govorimo o igri s polušpicom. Vrlo dobro se snalazi u gužvi kada prima loptu leđima okrenut suparničkom golu i opasan je kad se približi kaznenom prostoru. Snažan i eksplozivan može nešto izgubiti na protagonizmu u igri ako je njegova momčad dalje od suparničkog gola, odnosno, ako suparnik dominira. Istini za volju, protiv Francuske je igrao klasičnog veznog (uz Brozovića i Kovačića) i to je doista dobro izgledalo u većem dijelu utakmice. No, činjenica da u Rusiji stalno igra polušpicu dijelom ga limitira u igri klasičnog veznog...
Mario Pašalić je još jedna raznovrsnija priča veznog reda, jer osim velike pokretljivosti djeluje nam najopasniji od svih veznjaka u finalizaciji. Fizički je snažan, ulazi u završnicu i vrlo je dobar u skoku. Svakako je igrač koji tijekom utakmice može biti vrlo važna karta za promjenu strukture igre.