Dominik Livaković klasična je priča o prolivenom mlijeku. Protiv Turske je branio sjajno, skidao teške udarce, zaustavljao topovnjače s Bospora. Međutim, izravni je krivac za poraz, imao je posve nepotrebno istrčavanje, jednostavno je prebačen i dogodilo se posrtanje koje kao da je bila najava i jučerašnjeg.
U Cardiffu, istina, Livaković nije isključivi krivac za poraz Hrvata, bilo je još mnogo igrača koji su bili na granici gledljivosti, koji su odigrali "ajme majko". Pogotovo hrvatska obrana, koja je djelovala tako izgubljeno i smušeno da je bilo "Bogu za plakati". No Livakoviću se ponovila Turska. U prvom poluvremenu obranio je dva udarca koja se teško brane, fantastično je reagirao, on je u stanju braniti takve pokušaje, na to smo navikli jer je vratar svjetske klase.
Međutim, opet ima zasluga za gol suparnika. Oni Domagoja Vide su možda veći, no Livakovićevi nikako nisu zanemarivi. Ponovno je istrčao, ostao na pola puta, kud ga je vrag nosio? Bez obzira na to što je "ispao" iz igre kad ga je Wilson pretrčao, Vida je sustizao mladog velškog igrača i da je Livaković ostao na svom mjestu, da nije istrčavao, držimo da ne bismo primili pogodak.
Međutim, hrvatska "jedinica" se upustila u avanturu istrčavanja i ponovno - pogriješila. "Poblajhani" Velšanin lagano ga je prebacio. Tako je Livaković zapravo ispao tragičar dva hrvatska poraza koja su nas udaljila od izravnog plasmana na Europsko prvenstvo. Dvije velike pogreške su bile smrtna presuda Vatrenima, da ih nije bilo možda bi bez obzira na loše igre i protiv Turske i Walesa na kontu barem ostao jedan bod, koji bi u ovakvoj situaciji bio možda i krucijalan.
Čovjek koji nas je spašavao na Svjetskom prvenstvu, koji tada vjerojatno nepravedno nije proglašen najboljim vratarom, ovoga puta je uprskao. Dva puta...
Događa se? Da, ali kad se poklopi dva puta zaredom...