DENIS LOVROVIC/AFP
PIŠE DRAŽEN KRUŠELJ

Jedan Vatreni nam pred očima izrasta u svjetskog velemajstora, tako je zabijao naš velikan iz 80-tih!

Kako god probali odigrati protiv Francuza - ista priča. Probali smo napadački, ziheraški, domobranski...
Piše: Dražen Krušelj/Jutarnji listObjavljeno: 15. listopad 2020. 10:02

Princip je isti, davno je pjesnik ulovio suštinu nogometnog nadmetanja Hrvata i Francuza, sve su ostalo nijanse. Probali spuštenog garda, napadački, čak kockarski i 'va banque' ili ziheraški, domobranski, čekanjem suparnikove pogreške u gustom bloku iza centra, priča uvijek dobije isti rasplet. 'Tricolori' su još jednom, drugi put u dva mjeseca, treći put u posljednje dvije godine, uzeli mjeru Vatrenima i do kraja kampanje ciljaju prvo mjesto u skupini Lige nacija, dok će Dalićeva momčad u preostala dva dvoboja gledati da ne ostane zacementirana za dno ljestvice.

A nije trebalo završiti ovako, novom rundom melodramatičnog cvileža i preispitivanja u stilu 'gdje smo sada pogriješili'. Sedam tisuća navijača, pogotovo onih glasnih na sjeveru koji su disciplinirano slijedili Capakove naputke o socijalnoj distanci viseći jedan drugom za vratom, namirisali su krv već sredinom prvog poluvremena, preciznije u 30. minuti nakon što je Pašalić u petercu umjesto u mrežu loptu napucao u suparnički blok. Hrvatska se minutu za minutom, korak po korak, dizala iz ranog nokdauna i s vremenom su Modrić, Lovren i Perišić preuzeli inicijativu te potisnuli svjetskog prvaka u krilo stoperima Varaneu i Lengletu. Gurala je publika nacionalnu momčad prema izjednačenju i dočekala ga u pravom trenutku, na vrijeme da još jednim naletom možda uhvati tri boda.

image
DAMIR KRAJAC/CROPIX

Generacije iz osamdesetih odrastale su uz spektakularan gol Drage Vabeca koji se godinama vrtio na špici sportskog pregleda, briljantan dropkick udarac bez oklijevanja nakon kojeg lopta odsjeda u mreži golmana švedske reprezentacije, a Nikola Vlašić u srijedu nas je sličnom majstorijom na istom maksimirskom stadionu posjeo u vremenski stroj i vratio u mladost.

Brekalovu povratnu loptu jedva da je stigao dotaknuti, a djelić sekunde poslije Hugo Lloris se već u nemoći pitao što ga je snašlo i kojim ga je mađioničarskim trikom na stražnjicu bacio CSKA-ov as. Vlašić nam pred očima izrasta u velemajstora svjetskog kalibra, pogodak Francuzima pamtit će dugo, ali trebat će mu nešto više od trenutka nadahnuća da se iščupa iz zagrljaja zle kobi koja prati Modrićevu generaciju u sudarima s Francuzima.

Da je ostalo 1-1, Nikola Vlašić završio bi meč s epitetom igrača utakmice u džepu. Nije odskakao u ovoj za neutralne samo prosječnoj predstavi u kojoj su Francuzi povremeno djelovali apatično, kao da ovu utakmicu odrađuju s pola snage, da bi u nekim drugim trenucima opet eksplodirali od moći i energije.

Takva eksplozija prvi put je obasjala stadion u 8. minuti kada je Vida počastio Griezmanna nedorečenom reakcijom, odbijancem serviranim baš po narudžbi ključnog igrača Deschampsove momčadi. Druga eksplozija stigla je u trenutku kada smo je očekivali na suprotnoj strani igrališta, gdje su Vlašić, Brekalo, Modrić i Kovačić preselili težište igre i kontinuirano slagali obećavajuće napade.

Munjevita kontra ostavila je na brisanom prostoru asistenta Digne i strijelca Mbappea, vrlo diskretnog, ali opet dovoljno fokusiranog da zabije za pobjedu. Kompleksa velesile 'koja je igračiima ušla u glavu', baš kao i u slučaju rukometnih 'kauboja', ne znamo se otarasiti. Hrvatska vs Francuska, princip je isti sve su ostalo nijanse...

Linker
29. listopad 2020 22:22