Princip je isti, davno je pjesnik ulovio suštinu nogometnog nadmetanja Hrvata i Francuza, sve su ostalo nijanse. Probali spuštenog garda, napadački, čak kockarski i 'va banque' ili ziheraški, domobranski, čekanjem suparnikove pogreške u gustom bloku iza centra, priča uvijek dobije isti rasplet. 'Tricolori' su još jednom, drugi put u dva mjeseca, treći put u posljednje dvije godine, uzeli mjeru Vatrenima i do kraja kampanje ciljaju prvo mjesto u skupini Lige nacija, dok će Dalićeva momčad u preostala dva dvoboja gledati da ne ostane zacementirana za dno ljestvice.
A nije trebalo završiti ovako, novom rundom melodramatičnog cvileža i preispitivanja u stilu 'gdje smo sada pogriješili'. Sedam tisuća navijača, pogotovo onih glasnih na sjeveru koji su disciplinirano slijedili Capakove naputke o socijalnoj distanci viseći jedan drugom za vratom, namirisali su krv već sredinom prvog poluvremena, preciznije u 30. minuti nakon što je Pašalić u petercu umjesto u mrežu loptu napucao u suparnički blok. Hrvatska se minutu za minutom, korak po korak, dizala iz ranog nokdauna i s vremenom su Modrić, Lovren i Perišić preuzeli inicijativu te potisnuli svjetskog prvaka u krilo stoperima Varaneu i Lengletu. Gurala je publika nacionalnu momčad prema izjednačenju i dočekala ga u pravom trenutku, na vrijeme da još jednim naletom možda uhvati tri boda.
Generacije iz osamdesetih odrastale su uz spektakularan gol Drage Vabeca koji se godinama vrtio na špici sportskog pregleda, briljantan dropkick udarac bez oklijevanja nakon kojeg lopta odsjeda u mreži golmana švedske reprezentacije, a Nikola Vlašić u srijedu nas je sličnom majstorijom na istom maksimirskom stadionu posjeo u vremenski stroj i vratio u mladost.
Brekalovu povratnu loptu jedva da je stigao dotaknuti, a djelić sekunde poslije Hugo Lloris se već u nemoći pitao što ga je snašlo i kojim ga je mađioničarskim trikom na stražnjicu bacio CSKA-ov as. Vlašić nam pred očima izrasta u velemajstora svjetskog kalibra, pogodak Francuzima pamtit će dugo, ali trebat će mu nešto više od trenutka nadahnuća da se iščupa iz zagrljaja zle kobi koja prati Modrićevu generaciju u sudarima s Francuzima.
Da je ostalo 1-1, Nikola Vlašić završio bi meč s epitetom igrača utakmice u džepu. Nije odskakao u ovoj za neutralne samo prosječnoj predstavi u kojoj su Francuzi povremeno djelovali apatično, kao da ovu utakmicu odrađuju s pola snage, da bi u nekim drugim trenucima opet eksplodirali od moći i energije.
Takva eksplozija prvi put je obasjala stadion u 8. minuti kada je Vida počastio Griezmanna nedorečenom reakcijom, odbijancem serviranim baš po narudžbi ključnog igrača Deschampsove momčadi. Druga eksplozija stigla je u trenutku kada smo je očekivali na suprotnoj strani igrališta, gdje su Vlašić, Brekalo, Modrić i Kovačić preselili težište igre i kontinuirano slagali obećavajuće napade.
Munjevita kontra ostavila je na brisanom prostoru asistenta Digne i strijelca Mbappea, vrlo diskretnog, ali opet dovoljno fokusiranog da zabije za pobjedu. Kompleksa velesile 'koja je igračiima ušla u glavu', baš kao i u slučaju rukometnih 'kauboja', ne znamo se otarasiti. Hrvatska vs Francuska, princip je isti sve su ostalo nijanse...