Prije dvije godine i pet mjeseca Dejan Lovren i Domagoj Vida bili su izvanredan tandem stopera u Rusiji. Po mnogim analitičarima možda i najbolji tandem svjetskog prvenstva na kojem je Hrvatska učinila čaroliju osvajanjem srebrne medalje. Uzimajući u obzir usporedbe, primjerice, težine branjenja u hrvatskoj reprezentaciji s onom tehnički i fizički raskošne francuske reprezentacije, onda učinak Lovrena i Vide dobiva na posebnom značenju.
Negativan trenutak
Kada bismo trebali odrediti jesu li dva srebrna senatora najbolje rješenje za prvenstvo koje bi počelo, recimo, za mjesec dana, onda bi odgovor bio negativan. Prije svega zbog činjenice da ovog trenutka oni ne iskazuju najvišu razinu forme. To se prije svega odnosi na Vidu, koji je u ovim jesenskim reprezentativnim dvobojima pokazivao nesigurnost, krive pozicioniranosti, ali i dojam određenog pada fizičke moći.
Moguće je da su određene tehničke i taktičke pogreške posljedica upravo tog fizičkog pitanja. Nakon što je odigrao niz godina na visokoj razini, pogotovo u Rusiji, njegove tehničko-taktičke linije ne mogu biti dvojbene. Takvima mogu postati samo ako su opterećene nekim novim fizičkim situacijama koje mu narušavaju koncentraciju. Ili razlog tim teškoćama može biti i u fazi zasićenosti, koja prije ili poslije obuzme svakog igrača koji puno igra kroz duže vrijeme.
Domagoj Vida je upravo takav igrač, koji je nakon Rusije nastavio igrati u punom natjecateljskom ritmu, kako u Bešiktašu tako i s reprezentacijom. Pohod na SP-u je bio izniman psihofizički napor za svakog igrača, a nakon njegova završetka logično slijedi veliko emotivno pražnjenje. Vida je nastavio igrati, bez pauze i posljedice napora počele su osjećati. Istina je da je imao prekid u doba lockdowna, ali to je bilo sve samo ne nužan i kvalitetan odmor. Za mnoge je igrače, kako i sami kažu, taj prekid donio samo dodatno teškoće u pripremi i igranju…
Vidu vjerojatno opterećuje i činjenica da ga Bešiktaš želi prodati jer ima za njihove financijske situacije velika primanja. Taj pritisak sasvim sigurno remeti mirnoću igrača koji od lipnja stalno igra i nije imao baš neke kvalitetne pripreme.
Kod Lovrena su stvari išle drugačijim putom. Nakon Rusije ušao je u seriju zdravstvenih problema. Imao je muku s pubičnom kosti i nekoliko mjeseci bio je izvan stroja. U sezoni 2018./19. imao je tek 18 nastupa, a u protekloj još manje, 15. Zbog ozljede je od sredine prosinca 2019. do kraja siječnja ove godine propustio 11 utakmica zbog ozljede mišića.
Stare zasluge
Osim nekoliko nastupa nakon lockdowna praktično nije bio u natjecateljskom ritmu od prosinca prošle godine do ljetošnjeg transfera u Zenit. Gdje je, napokon, počeo igrati u kontinuitetu (do sada 20 nastupa). Logično je zaključiti da forma Dejana Lovrena ne može biti optimalna, iako je u boljoj situaciji nego Vida…
U javnosti je, uz priču o poroznosti obrane, potencirana i teza kako je vrijeme za nove stopere. Uzimajući u obzir ključnu postavku da igra obrane ovisi o igri cijele momčadi, treba li zbog pada forme tandema Lovren - Vida gledati odmah na nova rješenja? Istina je da u Hrvatskoj budu brzo zaboravljene minule zasluge i još brže se umanjuju i otpisuju potvrđene vrijednosti.
Druge opcije
No, treba uzeti u obzir da ta dva naša odlična stopera imaju ipak 31 godinu. U današnjem nogometu, kako pokazuju primjeri velikih klubova i reprezentacija, to su najzrelije godine. Naravno, pod pretpostavkom da su igrači zdravi, fizički spremni i potpuno posvećeni radu i igranju, tako iskusne igrače svatko čvrsto drži u kadru.
Detronizirati Lovrena i Vidu zbog faze slabije forme bilo bi nelogično jer natjecateljska faza 2021. godine počinje Vatrenima u ožujku, nastavlja se u lipnju s Eurom. U iduća četiri mjeseca itekako se može podignuta forma svakog igrača, kao što se ista može i poremetiti. Na Lovrenu i Vidi je da imaju puni natjecateljski ritam i podignu formu do razine koju, tehnički gledano, svakako mogu dostići. Poglavito s iskustvom i rutinom koju imaju nakon 11, odnosno 10 godina reprezentativne i međunarodne karijere.
Ukoliko u tome ne budu uspijevali tijekom proljeća, onda će se logično izbornik morati okrenuti drugim rješenjima. Konkurencija Ćaleta-Cara (24), Uremovića (23), Škorića (29), Pongračića (23), koji su u prošlim vatrenim utakmicama pokazali željene potencijale, ukazuje da Dalić ima nove opcije. To bi trebalo maksimalno motivirati Vidu i Lovrena, jer s 31 godinom itekako mogu biti opet čvrsti i neprobojni kakvi su bili ne tako davno.