Prošle godine na 13. lipanj Zlatko Dalić je 44. put predvodio Hrvatsku i to startom na Euru 2020. Izgubilo se od Engleske (0:1), uz negativan dojam igre, manjak kompaktnosti i opće uvjerljivosti za daljnje ambicije. Taj se dojam nije promijenio do kraja EP-a, zaključenog jednom pobjedom (Škotska), remijem (Češka) i uz dva poraza (eliminirani od Španjolske).
Ovog 13. lipnja izbornik Dalić je vodio Vatrene 60. put. U 1710. mu izborničkom danu upisao je osobito prestižnu pobjedu, u okviru natjecateljske alternative (Liga nacija), ali povijesno značajne. Hrvatska je prvi puta, u desetom dvoboju sa suparnikom koji je Vatrenima jednom uskratio finale (1998.), a jednom svjetsku titulu (2018.), pobijedila Francusku! No, ono što je ključno za ovaj vedriji pogled na studeni u Kataru, to je uvjerljivost nastupa Hrvatske. Nemjerljivo bolje nego s Englezima lani, znatno bolje nego s Francuzima u prošlom izdanju LN (2020.) kada su nas dva puta pobijedili (ukupno 6:3).
Brzi oporavak
U Parizu je Hrvatska djelovala onako kako bi trebala djelovati organizirana, kompaktna, borbena i tehničko-taktički zrela reprezentacija s višim ambicijama. Dodatni plus tom uvjerenju je činjenica da je tako djelovala i u dvije prošle utakmice, oba puta više u drugom dijelu, protiv Francuske u Splitu i Danske u Kopenhagenu. Dakle, ohrabrujući mali kontinuitet u različitim uvjetima s vrlo jakim suparnicima. Time je samo potvrđeno da su Vatreni u Osijeku protiv Austrije podbacili zbog lošijeg pristupa, a stožer (bez Dalića) zbog neuspješne pripreme, pa im se svima dogodio (očito dobrodošli) debakl...
Hrvatska je nakon tog udarca u Osijeku neočekivano brzo, i što je važno kvalitetno, posložila kockice. Čak i u onom segmentu koji je bio Ahilova tetiva postruske ere. To je obrambeni blok. U odnosu na prve dvije LN kada se primalo u prve četiri utakmice 2,75 i 2,50 pogodaka, sada je Dalićeva obrana prosječno na 1,00. Uz bitan podatak da je u tri najjače utakmice primljen samo jedan gol, a dvije su završile bez pogodaka! Napredak defenzivnog bloka, logično, izazvao je manje ofenzivne učinkovitosti. U prethodnim izdanjima Vatreni su postigli prosječno 1,0 i 1,5 golova u četiri prve utakmice, dok su ovom turnusu gađali mrežu suparnika u prosjeku 0,75. Uz dodatak da je od tri pogotka Hrvatska dva izvojevala iz kaznenih udaraca. Što nam te brojke ukazuju u kontekstu hrvatske snage za Mundijal?
U Rusiji je Hrvatska imala prosjek dva postignuta gola (14 u 7 utakmica), a primila je 9, što je prosjek 1,28. Izuzmemo li finale (2:4) s Francuzima, prosjek efikasnosti ostaje 2 pogotka, ali se defenzivni poboljšava na 0,83 primljenih pogodaka. Takav je omjer, uz umješnost u izvođenju jedanaesteraca, odveo Hrvatsku u finale.
Lani na Euru promijenili su se omjeri. Hrvatska je primila 8 golova, prosjek 2,0 po utakmici, a dala je 7, prosječno 1,75. Izuzmemo li eliminacijski meč sa Španjolcima (3:5), prosjek primljenih je 1,0, a postignutih 1,3. Dakle, brojke daju naslutiti razlike u učinkovitosti SP-a i EP-a. One su više ili manje potpora objektivnim uvjerenjima i nekad mogu i zavarati.
Potvrda uvjerljivosti
Hrvatska je kroz ovaj turnus Lige nacija posložila kvalitetno obrambeni red i proširila konkurenciju jer pored onih koji su igrali, tu je i sigurni adut Gvardiol, pa Sosa. U veznom redu stvari su već duže posložene. Kad je u pitanju napad, vrlo značajan će biti povratak Perišića (donosi brzinu, dubinu i realizaciju), no ostaje nepoznanica koji će biti Dalićevi konačni izbori i u taktičkom smislu. Može se nazrijeti kako će ofenzivni red, a i temeljni pristup Vatrenih biti drugačije definiran na ovom Mundijalu. Recimo, u Rusiji smo imali Mandžukića, koji je drugi strijelac povijesti (33), uz “pratnju” Perišića (treći, do tada 21 gol), Rakitića (10., 14), Modrića (6., tada 14), Kramarića (8., 10), ...
Danas nema Mandžukića, a kandidati za “devetku” su Kramarić (19 pogodaka), Livaja (2) i Budimir (1). U aktualnom kadru je 17 igrača koji su postizali pogotke i zajedno imaju 113 golova (od 506 hrvatskih u povijesti). Realno gledano, dakle, jedino Perišić predstavlja očekivanu opciju realizacije (9 golova na velikim turnirima), a sljedeći je po uspješnosti Modrić (5)...
Navedeni podaci nam jasno sugeriraju da će u Kataru naš doseg ovisiti o ravnoteži učinka obrane i napada. Uvjerljivost je trenutno na strani potvrđene forme defenzivne linije. Hrvatska bi temeljem svega logičnije mogla taktički djelovati tako da zadrži čvrstinu bloka i s razigranim veznim redom i “radnijom” verzijom ofenzivnih igrača (krila, polušpic, devetka) gradi realizaciju na tzv. pragmatičan način. To je ono što je igrala u Francuskoj. I to izdanje je recept za dvoboje s prvom linijom favoriziranih. Što se tiče drugih suparnika, Hrvatska uglavnom potvrđuje uvjerljivost.
Aktualno vrlo pozitivan trenutak, s argumentiranim povodima (povećanje konkurencije, dobra igra, stvorena kemija u grupi revitaliziranoj mladim snagama...), svakako treba sačuvati kroz idućih 4-5 mjeseci i tri nastupa koji slijede do Katara. U tom smislu će i javni istupi i opća ponašanja, s više poniznosti, biti svakako saveznici u odnosu na uvijek prisutan rizik u nas da euforija preuzme prevlast u pogledavanju na mundijalsku ambiciju...