Jedna je rečenica nagnala ESPN-ovog kolumnista Gabrielea Marcottija da se osvrne na predstavu Vatrenih na ovogodišnjemu Euru.
"Bio sam iznenađen što nas nisu napali u prvome dijelu - pustili su nas da igramo i mi smo to iskoristili", blistao je izbornik Češke Jaroslav Šilhavý nakon 1:1 remija s Hrvatskom.
Kolumnist uglednog portala analizu je započeo podsjećanjem na nedavno SP u Rusiji. Dalićevi izabranici igrali su finale Mundijala u kojemu su izgubili od Francuske, a na putu do srebra svladali su jaku Argentinu s Leom Messijem, neugodnu Nigeriju, domaćina Rusiju, kao i Englesku u polufinalu.
Smatra da je ova momčad samo loša imitacija one prethodne te da su mnogi iznenađeni time. A možda ne bi trebali biti.
Zašto se Hrvatska muči?
Kao što je i sam Luka Modrić spomenuo - referirajući se na prvih 20 minuta protiv Engleza i na prvo poluvrijeme s Česima - problem je neorganiziranost.
Mnogi su problemi doveli do te situacije - neki su rješivi, drugi pak nisu.
Prva i očita razlika (u odnosu na "ruske" Vatrene) odnosi se na protok vremena. Svi su tri godine stariji, a i četvorice startera iz 2018. više nema u sastavu.
Nije to nužno niti loše, napominje Marcotti. Joško Gvardiol, ako ništa drugo, zapravo je bolja verzija Ivana Strinića. Dominik Livaković možda još nije imao zvjezdane trenutke kao Danijel Subašić, no zasigurno loša igra Vatrenih nije njegova krivica. Ivan Rakitić bio je (i još je) fenomenalan nogometaš, ali Hrvatska baš na njegovoj poziciji ima širok izbor igrača.
Međutim, igrač koji nesumnjivo nedostaje jest Mario Mandžukić. Visok, moćan i srčan centarfor. Hrvatska takvog nogometaša, priznajmo, više nema i ne može ga jednostavno izmisliti.
Hrvati jesu stariji tri godine, no samo je Modrić stariji od 32, a samo su četvorica u tridesetima. Mnogi su čak imali dobre sezone u svojim klubovima.
U čemu onda leži problem?
Dalić na raspolaganju ima rasne pojedinačne igrače poput Luke Modrića (Real Madrid), Matea Kovačića (Chelsea), Antu Rebića (Milan), Marcela Brozovića i Ivana Perišića (obojica Inter), no čini se da oni više ne djeluju kao momčad.
Od početka 2020. Hrvatska je igrala 13 utakmica i dobila samo četiri (Švicarska, Švedska, Cipar i Malta). Upisana su dva remija i sedam poraza. Neke od poraza lako je objasniti (protiv jakih Portugalaca i Francuza u Ligi nacija, sa svakim po dvaput), no neki loši rezultati nisu razumljivi (remi s Rumunjskom, poraz od Slovenije).
Kao što je već spomenuto, razlog tome zasigurno ne leži u iznimno kvalitetnome veznom redu. Dojam je da nešto ne funkcionira u napadu. Dalić je promijenio brojne kombinacije s Rebićem, Perišićem, Brekalom, Petkovićem i Kramarićem.
Hrvatski je izbornik toga itekako svjestan. Mijenjao je formacije i pristupe, no na kraju je priznao: "Nemamo energiju, startamo loše, mučimo se, nismo kompaktni..."
To je potvrdio i kapetan Modrić s onom izjavom kako Vatrenima nedostaje organiziranosti.
Hrvatska i dalje sama kontrolira svoju sudbinu. Pobjeda protiv Škota vjerojatno bi garantirala mjesto u nokaut-rundi i donijela iskupljenje, ali morat će ubaciti u koju brzinu više kako bi dostigli formu iz 2018.
Pustimo Mandžukića na stranu, nije talent problem koji guši Vatrene - nego je to nemoć u pripremi i egzekuciji. Znakovi toga vidljivi su već odavno.