Hajdemo realno: Hrvatska je nakon ožujskog mini-ciklusa prva, s rezultatima suparnika koji idu na ruku, a poraz od Slovenije zapravo je dobrodošao, jer da smo i ovakvi dobili sve tri, stvari bi izgledale idilično i možda bismo sve pospremili pod tepih. Ovako, nismo u bodovnom deficitu, a jači smo za neka važna saznanja.
Izuzev izbornika, sada je i igrački korpus stvorio samosvijest da se moraju itekako zabiti u "bunker" i stvarati nove vrijednosti naše igre.
Istina je da treba pogledati i neke dobre stvari: ako smo nakon Lige nacija s razlogom jaukali da nam je obrana porozna, ona je sada inkasirala samo jedan pogodak, uz, doduše, dojam da je uvijek neka vatra kada nam suparnik zagazi u našu polovicu, ali to su stvari koje se tijekom priprema uoči Eura daju riješiti: kompaktnost defenzivnog bloka, uz višu razinu taktičke discipliniranosti, pa i bekovskog udvajanja s krilom, donijele bi progres na obje strane terena. Važnije je, pritom, stvoriti okvir igre, jer i na Euru ćemo sigurno morati probijati i Škote i Čehe, a nova rješenja olakšala bi i nastavak kvalifikacija, gdje nas još čeka minimalno šest utakmica, u kojima ćemo morati razbijati tvrde protivničke lokote i šifre...
No, o igri sve smo napisali. Postoji, očito, još nešto. Kao i uvijek...
U kontekstu toga, nema dvojbe, Zlatko Dalić nije ekskluzivni nositelj kritike. Svoj križ moraju podnijeti i igrači, kao i oni iz prvog ešalona, tako - pa i više - oni iz drugog plana, koji su u kadru da odgovore zahtjevima elitne reprezentacije, kakvu svi očekujemo da Hrvatska i bude. To su rijetko činili.
- Razočaran sam, a zabrinjava me i što nismo tim - nakon tri dana samokritike otvorio je i Dalić pitanje svoga kadra. I nije daleko od istine. Ako uzmemo u obzir da smo svjedočili posljednjoj izlučnoj audiciji uoči priprema za Euro, postaje jasno da neki igrači gube svoj "vatreni" rejting.
- Treba nam rad, dodatna selekcija, te respekt, kojeg nema - odao je izbornik.
Na koga je pritom mislio? Teško je detektirati "izvana", iako pogled na roster i godine starosti može otkriti štošta, ali doduše i tu Dalić ima jasnu mogućnost: ako netko mlađi ne poštuje hijerarhiju, a Dalić je upravo to izbacio iz sebe, neka ga se stavi na hlađenje. Ne bi pritom reprezentacija puno izgubila. Konačno, Kalinićev je otpust tijekom SP-a samo dodatno ojačao hijerarhije i odnose te generirao srebro. To je, dakle, pitanje za Dalića, koji, ako misli da se radi o velikom problemu, mora podvući crtu, neovisno o kome se radilo. Ovako, ostavio je to pitanje da lebdi u zraku. OK, možda se odgojne mjere mogu riješiti i interno, no ako doista postoji problem respekta, Dalić ima jasne mehanizme kako ga riješiti.
Druga su, pak, stvar same partije. Neki su, naime, kompromitirali svoje pozicije. Konkretnije, ako je netko izgubio status uoči Eura, onda je to Melnjak, koji je protiv Malte odigrao ispodprosječnu partiju, koji ni u turskom prvenstvu ne veže odlične partije, i kojem za vrat itekako pušu Bradarić, Sosa, pa i Gvardiol (može kao i Uremović vezati i poziciju stopera i beka), i s obzirom na elemente igre koje Dalić traži, Bradarić je zasad ispred na famoznoj "listi 23".
Status u prvoj momčadi, ne na popisu, opasno se klima i Vidi, jer u paru mnogo bolje i sigurnije djeluju Lovren i Ćaleta-Car, a poslije ove akcije, dojam je da bi, barem na pripremama, i Moro mogao "stisnuti" Badelja, čija je uloga ipak izuzetno važna u harmoniji momčadi, jer radi se o čovjeku koji stvara čvrstu i psihološki stabilnu kičmu momčadi, kojoj očito treba "kosmodisk".
Ostaje vidjeti što će biti s Oršićem, koji nije odigrao nešto pamtljivo, a Dalić ionako spominje da mu je momčad krcata lijevim krilima. Tu bi, teoretski, mogao tražiti odgovor s Ivanušecom, koji nije krilo, ali i u Dinamu, pa i U21, na toj poziciji nudi zanimljive mogućnosti. Doduše, ako govorimo o tim ofenzivnim pozicijama iza napadača, sada su u fokusu Perišić, Rebić, Kramarić, Vlašić, Pašalić i Brekalo, i tu će biti najveća gužva, što ide na ruku i Budimiru, čiji je konkretni učinak bio protiv Cipra i Malte mršav, ali je Daliću dao određene komponente kada igramo protiv bunkera, te je "u plusu" zbog Petkovićeva liječničkog kartona. Opet, uz (zdravog!) Petkovića napadača, vidjeli smo, to mogu odigrati i Perišić, (zdravi!) Rebić, te (zdravi!) Kramarić.
Opcija je, dakle, mnogo, a izuzev potvrđenih vrijednosti, kontrapunkt "pobjednika" definitivno pripada Juranoviću, koji je u utakmici i pol pokazao potencijal, garniran i statističkim potvrdama dojma. Time je Dalić dobio ofenzivnog zamjenika Vrsaljka, a ako je nužda defenzivnija referenca, tu je i Uremović... Juranović je blizu Euru.
Hrvatska danas? Jasno je što nije dobro, te se zna koje su potvrđene vrijednosti. Uz povratak jako bitnih igrača u modeliranju "vatrene" igre, Rebića i Petkovića, te dodatnoj mini-doselekciji, i rješenju očite krize hijerarhija, Daliću treba dati ono za čime vapi - vrijeme. Pa i kredit, jer i zadnjih pola sata kontra Malte otkrilo je da igrači i dalje stoje iza izbornika. Te imaju karakter. U kontekstu budućnosti, to je krucijalno.