Ima tome 10 godina, kada je Devis Mangia senzacionalno kao trener Palerma srušio Inter (3-2), i time si "kupio" kasnije mjesto izbornika mlade talijanske reprezentacije. Kako mu je kasnije karijera krenula ipak nizvodno, činilo se da će to ostati vječni spomenik treneru koji je negda mnogo obećavao. No, sinoć na Rujevici bio je blizu drugog bisera svojeg CV-a, nakon prvog poluvremena činilo se da je dobro pripremio i drugi veliki skalp svoje karijere, no ipak, Hrvatska se u nastavku probudila i s prvim setom glavnih junaka probila Maltu za samo naoko komotnih 3-0.
Lakše bi bilo sjediti na zubarskom stolcu kod nekog opskurnog malteškog zubara, i govoriti mu samo ih čupaj, majstore, nego gledati Hrvatsku u posljednje tri utakmice. Očaj u Sloveniji naslijedila je muka protiv Cipra, a kada se očekivalo da će "vatreni" napokon proigrati protiv sastava koji je izašao na Rujevicu s čak sedam igrača koji su iznijeli prve dvije malteške, iscrpljujuće utakmice, na red je, činilo se, došla i završna klapa "vatrene" trilogije jada.
Mangia je, naime, poput mange posložio igru Maltežana, držeći u napadu Satariana - po vokaciji stopera, kojeg je usred utakmice učio novoj poziciji (sic!), ali i hrpu iznimno motiviranih i letećih "sokolova"; koji se nisu poput Cipra zatvorili u mišju rupu, već su, dapače, u vrlo fleksibilnoj formaciji izlazili dosta visoko, osokoljeni remijem iz Slovačke, bez respekta tražeći meka tkiva naše igre, kojih je bilo. I nakon što Vlašić u 2. nije iskoristio sjajan pas Badelja, a Pašalić u 15. pogodio gredu, kašnjenje Vide donijelo je probleme, pa je Pisani u našem šesnaestercu pokušao prebaciti Juranovića, ovaj je digao ruke, lopta ga je pogodila, ali srećom po nas švicarski suci nisu svirali očiti penal za Maltu...
Do kraja poluvremena, iako neznatno brži, i dalje nismo uspijevali doći do pozicije zadnjeg pasa ili čiste situacije za gol, a brojni ubačaji Juranovića i Melnjaka odbijali su se o tvrde malteške hridi... Dosta bolje počelo je drugo poluvrijeme, Juranović odlično za Vlašića, te opet Juranović za Oršića, dvije obećavajuće šanse, ali - nula bodova.
- Hoćemo umnjak - upitao je malteški zubar, a dok smo taman zaustili - može, Dalić je - rijetko kao sinoć glasan u uputama - s klupe dizao redom ešalon prvotimaca, shvaćajući da je Mangia uzeo šalu, a da naša svježija, ali šarena momčad ne uspijeva probiti nadahnute i jučer naoko našim vedetama barem al pari igrače Valette, Slieme, Birkirkare... I da, Gzire.
Modrić, Perišić, Brekalo i Barišić, uz malo drugačije upute i gard napokon su pokrenuli um i noge hrvatske igre, pa je rezultat toga stigao niti deset minuta kasnije, točnije u 62. minuti: Barišić je sjajno probio lijevu stranu, oštro ubacio u pet metara, gdje Perišić odlično uletio i napokon probio vratara gostiju Bonella. Hrvatska - Malta 1-0, napokon!
Tada je i dotad grlati Mangia izgleda shvatio da dvoboj ipak ne ide u smjeru senzacije, jer i Hrvatska je napokon posve zagospodarila terenom, tražeći taj drugi pogodak koji bi "ubio" utakmicu. A on je, eto, stigao u istom 16-ercu i s istom rukom, samo ovoga puta u malteškom dresu: Nwoko je u skoku sa suigračem ničim izazvan igrao rukom, koju je ovoga puta Tschudi vidio, signalizirao 11 metara, s kojih Luka Modrić nema problema - 2-0.
Dobro je sve na kraju prošlo, "odčepilo" je to "vatrene" (mentalne) blokade, pa je Perišić na kraju sve servirao za Brekala i konačnih 3-0, koji se čini blagotvorno nakon odgledanog prvoga dijela. Na kraju ožujskog ciklusa smo prvi smo u skupini (!), ali pred Hrvatskom je teški rad. Dobro je da je izbornik toga itekako svjestan... Protiv Rusije neće biti Vide zbog drugog žutog kartona.