Ivan Strinić igrao je do 95. minute. Iako je izbornik Zlatko Dalić pitao "ima li netko da ne može?", nakon isteka 90 minuta nije se javio. Niti jedan se igrač nije oglasio, svi su htjeli nastaviti, zato je Dalić kazao: "Nitko nije htio van, nisu normalni."
No, Strinić je izdržao još samo pet minuta, više nije mogao. Ušao je Pivarić.
- Svako za sebe zna kako se osjećao, kakve su mu bile reakcije. Emocije su proradile te večeri više nego ikad. Samo saznanje da smo u finalu bilo je vrhunsko. Za to treniraš, igraš, tome se potajno nadaš cijeli život - govori nam sada Strinić.
Kako je pratio završnicu i proživljavao je?
- Sjedio sam na klupi. Bilo je napeto. Morao sam sjediti jer zadobio sam rupturu mišića, nisam ni mogao stajati, imao sam led na nozi. Toliko je bilo umora da nisam ni mogao reagirati na akcije i šanse, čak se nisam digao s klupe ni kad je Mandžo zabio gol za 2:1. Svi su trčali, a ja nisam bio u stanju. Na kraju, kad je sviran kraj, samo sam legao na teren i zaplakao. Dao sam baš sve od sebe. Igrao sam ozlijeđen, po prirodi nisam ni trebao igrati, ali taj adrenalin nas je nosio. Finale kao finale ostavilo je malo tuge jer poraženi smo, a pobjeda nad Engleskom je najveća radost i ponos. To je trebalo doživjeti. Nadam se da će se ponoviti.