Iza našeg sjajnog stopera Duje Ćalete-Cara (22) definitivno je godina iz snova. Bio je dio reprezentacije koja je osvojila srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, dio mlade reprezentacije koja se plasirala na Europsko prvenstvo, napravio je transfer iz Salzurga u Marseille od 17 milijuna eura. Jučer nam se javio iz Francuske, pitali smo ga što je za njega ipak bilo najdojmljivije ove 2018. godine? Naravno, tu smo uračunali i onaj fantastični doček od 550.000 ljudi u Zagrebu, te njegovu utakmicu protiv Islanda u Rusiji, kojom se upisao u one koji su sudjelovali u najvećem sportskom uspjehu hrvatskog sporta.
Sjajna godina
- Godina na izmaku za mene je zaista bila sjajna. Nema filozofije; bila je najbolja u mojoj dosadašnjoj karijeri. Naravno, nema sumnje da je za mene najdojmljivije bilo osvajanje srebra u Rusiji. Biti dio Vatrenih koji su napravili takav uspjeh bilo je nešto veličanstveno, teško ponovljivo, to je slika za sva vremena. Slika koja će zauvijek ostati zaustavljena u vremenu. Onda taj doček u Zagrebu, to je također bilo nešto što će se teško opet doživjeti, nešto nezaboravno. Ma, cijelo to Svjetsko prvenstvo u Rusiji bilo je nešto što se može okarakterizirati kao neprocjenjivo. Još sam i igrao protiv Islanda... Naravno, nikako ne zaboravljam da je bilo fantastično i sa Salzburgom, pa taj transfer u Marseille, ne događa se takav transfer svaki dan. Vjerojatno mi se takva godina više nikad neće ponoviti u životu.
Pa nismo sigurni, tek su vam 22 godine.
- Dobro, nikad ne znaš, dao dragi Bog da se opet nešto tako ponovi. Ma, da bude još i bolje.
Dakle, bilo je briljantno, osim u posljednje vrijeme. Duje malo igra u Marseilleu; odigrao je tek četiri utakmice u Ligue 1 i pet u Europskoj ligi. Zašto?
- Malo igram, da... Ne igram često. Očekivao sam više. Iskreno, ne znam razlog. Trener Rudi Garcia ne komunicira baš s nama koji ne igramo. Generalno malo komunicira s igračima. Osim s nekoliko starijih. Nas trojica koji smo došli, Strootman, Radonjić i ja, nismo se još skroz pronašli. Tu mislim da se nismo odmah uklopili - nova liga, novi grad, sve novo... Stigao sam odmah nakon Svjetskog prvenstva, trebao sam se brzo vratiti u ritam, mjesec i pol dana s reprezentacijom uzelo je svoj danak. Nije se bilo lako opet vratiti u formu. Sad se osjećam mnogo bolje, treniram dobro, želim da se vratim, da jednom više počnem igrati.
Što kažu u klubu?
- Apsolutno vjeruju u mene. Evo, baš sam jučer bio na razgovoru sa sportskim direktorom Andonijem Zubizarretom. Pozvao je sve igrače da bismo malo porazgovarali. Rekao mi je da me za tri-četiri godine vidi kao jednog od najboljih na svijetu! I navijači su ga pitali o meni. Kazao je da bi se kladio da će biti baš tako.
Nego, vjerojatno su francuski napadači brži i bolji nego oni u austrijskoj ligi?
- Vidite, u Austriji je Salzburg bio dominantan, stalno smo napadali, a mi bismo obrambeni igrači stajali na centru, možda bismo na utakmici imali nekoliko opasnijih situacija. Sve je ostalo bio naš pritisak. Ovdje u Francuskoj sve momčadi znaju igrati, nisu tehnički jake kao recimo momčadi u Španjolskoj, ali nitko se ne boji igrati. Napadači su odlični, brzi, pokretljivi, snažni. Ligue 1 je razina više.
Svi želimo igrati
Koliko vam nedostaju utakmice kad je forma u pitanju?
- Nedostaju, naravno da nedostaju. Svakom igraču nedostaju utakmice. Svi želimo igrati, napredovati. Nikome nije opcija sjediti na klupi, pa tako ni meni. Želim se dokazivati. Meni posebno nedostaju utakmice jer sam došao iz Salzburga, gdje sam stalno igrao. Tri sam godine igrao svaku utakmicu, tako da sam se navikao igrati. Nije ovdje kao u Salzburgu, ali se time previše ne opterećujem. Znam svoje mogućnosti, znam da kad dobijem priliku i počnem standardno igrati, da će sve biti dobro. Vidim se u momčadi.
Jeste li možda razmišljali o posudbi ako budete i dalje ovako malo igrali?
- Ne znam... Otvara se dosta mogućnosti. Mnoge mi mogućnosti prolaze kroz glavu. Razmišljam je li bolje za mene da odem nekamo gdje ću igrati ili ostati tu pa čekati.
To vas pitamo jer je izbornik Dalić kazao da u reprezentaciju više neće zvati one igrače koji ne budu igrali u svojim klubovima.
- Pročitao sam tu njegovu izjavu. Nadam se da mi je ovih šest mjeseci u Marseilleu dobro došlo za adaptaciju, a da će drugih šest mjeseci biti mnogo bolje. Ako do ljeta ne bih igrao, onda bih želio otići na posudbu. Ali iskreno, ne vjerujem da bi me klub pustio na posudbu, oni računaju na mene. S obzirom na to da je sportski direktor kazao što je kazao, mislim da me ne bi pustili. Nadalje, Rolando i Rami već imaju 33 i 32 godine, tako da me klub vidi kao čovjeka koji tu treba ostati. Eto, baš mi je Rami rekao da sam ja budućnost Marseillea. To znači da je vidio da imam potencijala, znanja. Samo da dobijem priliku i povežem nekoliko utakmica u nizu. Proljeće je preda mnom, vidjet ću. Ako bude sve u redu, a to se nadam, onda bih ostao, ako ne bude, onda bih tražio posudbu.
Što vas je najviše impresioniralo u Ligue 1?
- Svi su neviđeno borbeni, svi uvijek jure sto na sat. Nitko nikoga ne štedi, a svi znaju igrati. Mi u Marseilleu imamo problem što nam u posljednje vrijeme forma nije na razini. Možemo i moramo mnogo bolje. Pogotovo kad se zna kakvi su ciljevi postavljeni pred nas.
Barem jedan Kup
Koji su ciljevi Marseillea?
- Osvojiti jedan od dva kupa, a u prvenstvu da smo među prve tri momčadi. Treći igra kvalifikacije za Ligu prvaka. Dovode se igrači s jakim pedigreom, a jedan je od ciljeva i napad na drugu poziciju, jer je PSG nedodirljiv. Međutim, trenutačno baš ne ide po planovima, šesti smo u prvenstvu. Ali dobro, do kraja ima još dosta utakmica, ne sumnjam da ćemo biti bolji, imamo odličnu momčad. U nekim utakmicama nemamo ni sreće. Znamo biti bolji, dominirati, a onda primimo neki glupi pogodak pa sve ode u krivom smjeru, izgubi se. Onda krenu priče da nismo dobri, kritike pljušte sa svih strana. Evo, sad izgubismo protiv Apolona, jedan nam gol daju iz zaleđa, jedan kakav više nikada neće zabiti. Izgubili smo s 1:3, a to je ovdje neprihvatljivo. Pogotovo za navijače i klub takve razine. Ulaganja su ogromna, prošle je godine Marseille igrao finale Europske lige, tako da je ljestvica visoko postavljena.
Vidjeli ste PSG na djelu. Kako vam izgledaju Neymar i Mbappe? Koga biste radije čuvali?
- Najradije ne bih čuvao nijednog od njih dvojice! Izgleda mi da oni dođu na utakmicu i sve odrade s 20 posto kapaciteta. Kao i kompletni PSG. Pogotovo domaće utakmice, gdje se šale sa suparnicima, dobivaju s 4:0, 5:0, 6:0.... Neymar i Mbappe igrači su svjetske klase, danas-sutra netko će od njih osvojiti Zlatnu loptu kao ove godine naš Luka Modrić.
Payet je najveća zvijezda, a navijači su najvatreniji na svijetu
Tko je prva zvijezda Marseillea?
- Definitivno Dimitri Payet, kapetan. On je najveća zvijezda po svemu. To se vidi po tome kako se svi ostali igrači odnose prema njemu. Također, i treneri prema njemu pokazuju respekt. Ali ima tu i drugih zvijezda, poput Ramija, Strootmana, Thauvina, Luiza Gustava... Sve su to imena koja su se dokazala, kvaliteta je svakako tu, samo da nas još malo dodirne sreća koji put.
Jesu li navijači vatreni kao prije, pale li se bengalke na tribinama?
- Navijači su bomba! Igrao sam na dosta stadiona, ali atmosferu koju oni znaju napraviti teško je doživjeti. Ima dosta frakcija među njima, pa su smješteni na južnoj i sjevernoj tribini. Najbolji su u Francuskoj, a mislim da su najvatreniji na svijetu. Oni su nešto neopisivo. Znao sam ih otprije jer sam igrao protiv Marseillea u polufinalu prošlosezonske Europske lige sa Salzburgom. Iskusio sam kako se osjeća suparnik Marseillea. Imali smo jako vatreni doček, a isti je takav bio kad smo odlazili sa stadiona.
Mislio sam da je njemački težak, ali kad vidim francuski...
Kako vam je inače u Marseilleu?
- Marseille je specifičan grad. Ja stanujem dvadesetak minuta od grada. Ne idem baš često u grad. Djevojka je sa mnom, poslije treninga odem doma, pa nam se ne da u grad. Malo prošetamo mjestom gdje stanujemo, popijemo piće... Ne samo to, u gradu te svi prepoznaju pa onda traže fotografiranje, autograme. Nisam od toga, tako da radije ostanem doma.
Njemački govorite odlično, kako stojite s francuskim jezikom?
- Ne znam kad ću naučiti francuski, užasno ga je teško naučiti. Mislio sam da je njemački težak jezik, ali kad vidim francuski... Razumijem nešto malo, ali idem na tečaj. Imam učitelja, s njim radim dva do tri puta tjedno. Nadam se da ću ga što prije naučiti, bit će mi lakše. A i znanje jezika je bogatstvo.
Dolazite li doma za blagdane?
- Da, dolazim 23. prosinca. Imamo samo kratku stanku, moram se vrati 31. prosinca. Kratko ću s djevojkom u Dubrovnik, malo u Dubai, a onda se moram vratiti.