Ardian Kozniku i Kujtim Shala, dvojica Kosovara koja su ostavila dubok trag u hrvatskom nogometu. Obojica su igrali i za hrvatsku reprezentaciju, od obojice smo godinama slušali i kako im je san gledati utakmicu Kosova i Hrvatske.
Dobili smo Kujtima Shalu tri dana prije “ostvarenja sna” u Njemačkoj gdje živi i radi, nekadašnji ljubimac Dinamovih navijača i čovjek s jednim nastupom za Hrvatsku, u onoj povijesnoj utakmici protiv SAD-a 1990. Međutim, Kujtim Shala danas je razočaran čovjek, nije sretan, bez obzira što je utakmica koju iščekuje čitav život ovdje pred vratima.
- Ne znam ni hoću li gledati. Kako sada stvari stoje, samo ću na mobitelu provjeravati livescore. Nemam volje ni za neko masovno gledanje, onda će me ljudi pitati za koga navijaš, zašto nisi na utakmici... Što da odgovorim, ne da mi se više slušati takva pitanja - tužnim glasom pričao je Shala, otkrivši potom što ga točno muči.
Krivi Vokrrijevi ljudi
- S ljudima na Kosovu nisam u dobrim odnosima, to se zna. Vokrri je bio nogometaš, ali okružio se ljudima koji s nogometom nemaju veze i koji drmaju kosovskim nogometom. Ne rade dobro, napravili su sustav u kojemu sami sebe biraju, sami su se sebi dovoljni i to, bojim se, vodi u krivom smjeru. Ja tom društvu ne pripadam i ne želim pripadati, a njih ne smiješ kritizirati. Ako kažeš išta protiv njih, odmah si nepoželjan. Kosovo će uvijek biti u mojem srcu, to je dio mene, ali ti ljudi u Savezu nisu ispravni.
Zamjera im štošta, između ostaloga i to što, po njegovu mišljenju, nisu na Kosovu svojevremeno bili korektni prema sinu Andisu, koji trenutno jako dobro igra u njemačkoj Regionalligi.
- Pa nije Vokrri jedini nogometaš kojega je dalo Kosovo, zar ne?
Ljutit je Shala, ali dojma smo da mu smeta i nešto s hrvatske strane?
- Vidite, nisam očekivao da će me itko s Kosova pozvati na utakmicu, ali sam se nadao da će me se sjetiti netko iz Hrvatske. Kad čujem da neke ljude zovu da idu čarterom, ma neka idu, ali boli me što se mene nitko nije sjetio. Znate, ja imam samo hrvatsku putovnicu, kosovsku nikad nisam uzeo, ja sam ponosan i sretan što sam igrao u Hrvatskoj, u Dinamu. I očekivao sam, iskreno, da će me netko nazvati i pozvati me da budem gost u Skadru. Ne, ne bih se odazvao, jer ne mogu ići. Imam posao koji ne mogu ostaviti, ali volio bih, bilo bi mi drago da su me pozvali.
Nije mogao suzdržati, ma nije to bijes, više je tuga.
- Sjećam se kad me pokojni Dražan Jerković pitao želim li igrati za Hrvatsku, odgovorio sam ‘DA’ bez razmišljanja. Riskirao sam tada puno toga, ali nije mi palo na pamet odbiti, dok neki drugi nisu bili tako odlučni. Nisam razmišljao o posljedicama, iako su one mogle biti teške za moju karijeru. Ali dobro, tako je kako je. Nisu se sjetili i većih legendi od mene, recimo, Ćire Blaževića. Što ćeš...
Znači, neće navijati ni za koga?
- Ne, bit ću neutralan. Volim i jedne i druge, ne može nitko promijeniti moje osjećaje, ali u ovoj ću utakmici biti stvarno neutralan.
Hrvatska je favorit, premda ne igraju Modrić, Rakitić, Lovren...?
- Svejedno je Hrvatska veliki favorit na papiru, ali treba to dokazati i na travnjaku. Po meni je hendikep samo neigranje Modrića, Raketa me, nažalost, u reprezentaciji još nije oduševio, da kažem ‘uau, Raketa ih razvalio’. Ali, Luka, da, on je motor, on je srce momčadi, on će jako nedostajati. Ipak - kaže - očekujem pobjedu Hrvatske, premda će biti teško.
Pogađa me tretman
Da, Vatrene u Skadru čeka pakao, vruća atmosfera, domaćini posebno motivirani.
- Ma, igrala je Hrvatska već takve utakmice, nije to problem. Nema alibija, šest bodova protiv Kosova i Finske moramo uzeti.
Kazao je baš tako “moramo”, ipak Hrvatsku smatra svojim, znamo da uvijek navija za Čačićeve trupe i drži fige da i na Kosovu sve bude “top”. I za Hrvatsku, ali i za Kosovo.
- Tako to valjda mora biti u životu, ne možeš uvijek biti sretan. No, ja sam zadovoljan, imam prekrasnu obitelj, prijatelje, uživam u lijepim trenucima. Samo, malo me pogađa takav tretman, ali idemo dalje, u nove pobjede.