Hrvatska je treći put startala u Ligu nacija visokom porazom i još jednom potaknula priče o svojoj poziciji u njoj.
Vatreni su prvi put spasili mjesto među odabranima dobrim dijelom zahvaljujući Njemačkoj koja se također našla na listi za niži rang pa je UEFA proširila broj “prvoligaša” s 12 na 16. U drugom ciklusu izbavila nas je gol-razlika jer u šest utakmica imali smo samo tri boda, ali dovoljno da ostanemo ispred Švedske. U trećem nam nema provlačenja kroz ušicu igle, ili ćemo početi skupljati bodove protiv rivala klase Francuske i Danske ili nas vjerojatno više u tom razredu neće biti. Razlika pogodaka 9:26 govori da dosadašnji pristup neće proći.
Ne mirimo se da hrvatskoj reprezentaciji, i to baš nakon srebra na Mundijalu nije mjesto u eliti, no nastavi li se ples po rubu jednom će se i to dogoditi. Niti ranije Vatreni nisu uvijek bili među 16 najboljih u Europi, iako najčešće jesu. Samo što nisu imali takvu vrstu iskušenja da to dokazuju.
Liga nacija je teže natjecanje od kvalifikacija, igraju se samo derbiji, a Zlatko Dalić s njom nije u “dobrim odnosima” još od kada je uoči prvog izdanja kazao da mu “rezultat nije bitan”. Premda je kasnije promijenio priču taj duh je ostao i nikako da izađe iz ekipe. Kad ne bi bilo tako igrači bi daleko spremniji, fizički i mentalno, došli na lipanjske utakmice. Kako to rade kad je svjetsko ili europsko prvenstvo.
Pitanje je koliko sada energije mogu iz sebe izvući samo snagom karaktera. Kako su hrvatski nogometaši i prije bili poznati po tome da najbolje daju samo kad je “voda do grla” ili motiv na sto posto, rezultati manje čude. Pogotovo što je očito da danas postoji problem igre, da to nije samo do pristupa. Najveća mana Lige nacija su termini. Izbornici zbog gustog programa moraju rotirati ekipe, to navijačima umanjuje draž nekih utakmica, ali ujedno otkriva i kakva je čija širina kadra...
Samo za sudjelovanje u A rangu Hrvatska je ove godine dobila 2,25 milijuna eura. Ako bi osvojila prvo mjesto mogla bi uzeti još toliko. Krajnji prvak uzme i bonus od 14 milijuna eura. HNS bi su startu bio zakinut za 750 tisuća eura kad bi Vatreni pali u drugi razred jer tamo je osnovica 1,5 milijuna eura.
Poniranjem u B kategoriju hrvatski bi nogomet izgubio na rejtingu, domino efektom i naš prosječni igrač na tržišnoj cijeni, reprezentacija bi nastavkom gubitaka utakmica došla u poziciju da ima lošiji status na ždrijebu i teži put u kvalifikacijama da se plasira na velika natjecanja. To su vrlo opipljivi razlozi zašto je LN bitna.
HNS bi ostao bez dijela inkasa, no jedno je sigurno: Zlatko Dalić ne bi izgubio izborničko mjesto. Njegove dionice u HNS-u kotiraju kao Aramcove na burzama. Iako rezultati Hrvatske padaju, a cijena nafte nezadrživo raste. Dalić i Saudijci najsigurnija su oklada. Na Svjetskom prvenstvu u Kataru vodit će Hrvatsku što god da se dogodi u Ligi nacija. To bi promijenilo jedno da se sam povuče. Ugovor ima potpisan do Eura 2024. godine, iako će Katar biti pravi test za dalje.
Dalić je na kraju vjerojatno najtežeg tjedna u životu, možda mu se u ponedjeljak otvore novi horizonti... Možda.