Miroslav Bičanić jedan je od suosnivača Humanih zvijezda Hrvatske koje su u 20 godina odigrale 147 utakmica skupljajući novac za djecu te ujedno i predsjednik. Okupio je reprezentativno društvo u Lekeniku na akciji za pomoć SOS Dječjem selu, među ostalima bio je i Zlatko Mateša, predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora.
- Mi smo suosnivači, zajedno s pokojnim Brankom Tušekom, nas trojica, Miroslav Bičanić i ja. Rekli smo - igrat ćemo bilo gdje, ali uvijek za djecu. Jako smo ponosni na to. Najveće zasluge idu dečkima koji s nama igraju i izborniku Ivici Grnji koji je izbornik s najdužim stažom u našoj zemlji preko 20 godina. Sada ne mogu igrati jer sam operirao kuk te mi naš najbolji ortoped doktor Boris Nemec ne dopušta izaći na teren - kazao nam je Zlatko Mateša.
I dok Mateša nije igrao, Bičanić je bio jedan od boljih. Iako će uskoro proslaviti 54. rođendan, "letio" je travnjakom u Lekeniku. Najbolji je strijelac Humanih zvijezda u povijesti...
U vremenu kad su ozljede križnog ligamenta vruća tema ispričao nam je svoju nevjerojatnu priču za današnje doba. Počelo je s konstatacijom da je izbornik Zlatko Dalić uvijek na raspolaganju kad treba napraviti humanitarnu akciju.
- Naravno, a i mora, dužan mi je - uz smijeh je kazao Bičanić pa otkrio:
- Dalić mi je slomio prednji križni ligament. Nikad nisam bio na operaciji, i danas igram nogomet bez križnog ligamenta.
Pojasnio je:
- To se dogodilo 1993. godine u utakmici mojega Zagreba i Varteksa u Kranjčevićevoj ulici, kad smo se borili za naslov prvaka. Padala je kiša, teren je bio težak, išli smo obojica u klizeći start, nismo pazili, došlo je do sudara i udarca, meni je otišao križni ligament. Međutim, u to doba operacije nisu bile kao sada, koljena su se rezala kirurškim nožem, ja sam se bojao, nisam htio pod nož imajući pred sobom sliku kolege i prijatelja Mirka Lulića čija su koljena bila izrezana i uništena. Odlučio sam se za konzervativnu metodu kod Stanislava Peharca. Ojačao sam kod njega mišiće tako da mi mišići drže koljeno, umjesto ligamenta. Tada su kod Peharca bili i Zoran Mamić, Slavko Goluža, Patrik Ćavar... Za pet mjeseci vratio sam se utakmicama.
Brže nego danas igrači koji su operirani. Nekime treba i desetak mjeseci.
- Peharec je bio pionir toga posla, iako danas bih i ja išao na operaciju. Što je zanimljivo, igrao sam kasnije još devet godina u Njemačkoj, Izraelu, Kini... Prošao sam liječnički pregled u Bundesligi i nisu skužili da mi je koljeno rasklimano, da ga drže samo mišići. Eto, do danas sam aktivan na terenu, igram i u dvorani Kutiju šibica... - priča Bičanić iz sadašnje perspektive nešto nezamislivo, a tada puno normalnije.
Na kraju smo ga pitali za Perišića...
- Jako će nedostajati reprezentaciji, međutim on će se vratiti jak.