Ljeto 2018., najbolje je u povijesti hrvatskog nogometa. Vatreni su tada došli do finala Svjetskog prvenstva, a zadnja prepreka na tom putu bila je Engleska, koju smo s 2:1 porazili na današnji dan prije sedam godina.
Englezi, samouvjereni kakvi jesu, smatrali su da im je Hrvatska lak plijen i da su dobili bolji ždrijeb s našom reprezentacijom, jer su s druge strane stajale Belgija i Francuska, a Tricolori su dan ranije osigurali mjesto u finalu.
Utakmica je počela na najgori mogući način za našu reprezentaciju, Kieran Trippier zabio je na samom otvaranju utakmice, u petoj minuti iz slobodnog udarca za vodstvo Engleza, a nekoliko minuta kasnije, Harry Kane je imao veliku šansu za povećanje prednosti, ali srećom nije bio precizan.
Prvo poluvrijeme za zaborav, a drugo je počelo nešto bolje, ali falilo je ono najvažnije – pogodak. I kad se činilo da ne možemo probiti Engleze, tada se ukazao drugi najbolji strijelac u povijesti Vatrenih, Ivan Perišić, koji je Kung-fu udarcem vratio Hrvatsku u utakmicu. On je ponovno bio u akciji u 72. minuti, ali njegov udarac je pogodio vratnicu i utakmica je otišla u produžetke.
- Hrvatska se nakon Perišićeva gola razgoropadila. Ne znam koliko se to vidjelo sa strane, ali nakon toga, ta moćna engleska reprezentacija postala je plašljiva, iz minute u minutu sve nesigurnija. Ta Hrvatska, u drugome dijelu, mogla je stati preko puta bilo koga. Toj Hrvatskoj, Engleska je bila najmanji problem. Gledao sam ih odostraga i guštao u jednoj od najboljih partija koje smo ikad odigrali, s time da smo pritom protivnike baš preplašili – rekao je Ognjen Vukojević, koji je bio dio stožera izbornika Zlatka Dalića.
Vatreni su imali odličnu priliku u sudačkoj nadoknadi prvog produžetka, Mandžukić nije uspio realizirati priliku, te je pao nakon sudara s vratarom Jordanom Pickfordom, koji je burno to proslavio i dobacio našem slavnom napadaču.
Samo nekoliko minuta kasnije, to mu se osvetilo, Perišić je glavom spustio loptu koja je došla do Mandžukića u kaznenom prostoru i on je postavio, ispostavit će se, konačnih 2:1. Tribine stadiona Lužnjiki u Moskvi su eksplodirale, a Hrvatska je nakon tog pogotka nezaustavljivo koračala prema najvećem uspjehu u povijesti našeg nogometa.
Sudac Cüneyt Çakır je svirao kraj utakmice i slavlje u Moskvi, ali i na trgovima diljem Hrvatske je moglo započeti. Tako mali, a tako veliki – mala zemlja je pokazala da se može nositi s "velikim dečkima", a Vatreni su u ljeto 2018., koje ćemo zauvijek pamtiti, bili najbolji promotori naše zemlje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....