Na kraju klupske sezone, u predvečerje završnice Eura 2020, dok se nogometni sindikat (HUNS) po inerciji još jednom sprema proglasiti Luku Modrića hrvatskim nogometašem godine, mi se okrećemo maloj subverziji i za najboljeg u sezoni 2020/21 biramo - Mislava Oršića.
U našoj kratkoj rekapitulaciji sezona će i inače ispasti obilježena zabavnim kontradikcijama. Evo za početak, dok čitate ove retke Šime Vrsaljko i Ivo Grbić drže jednu ruku na pokalu La Lige, u slučaju da se zvijezde poklope već u nedjelju navečer mogli bi postati bogatiji za najvažniji trofej u karijerama, premda su u tom pothvatu sudjelovali kao i onaj batler u kazališnoj predstavi koji na pozornicu stupa s rečenicom “pismo za gospodina”. U prijevodu, u godini kada Atletico juri prema tituli Vrsaljko je izgubio ulogu startera u klubu (devet nastupa u prvenstvu) i u Dalićevoj prvoj momčadi preživljava na račun starih zasluga. Što je više nego pristojan status ako u obzir uzmete da je Ivo Grbić, zavaren za klupu Atletica, mjesto trećeg golmana reprezentacije u međuvremenu prepustio Lovri Kaliniću zbog čega će Euro gledati na televiziji.
Iz tog madridskog trofejnog nereda profitirat bi mogao Josip Juranović. Do jučer zarobljen u vječnom Hajdukovu neredu, nesretni kapetan odjednom se skrasio u uređenom klubu (Legia Varšava) koji je poput Dinama u našim uvjetima pretplaćen na naslove. Igra dobro čim igra standardno (25 ligaških utakmica), a solidan dojam ostavio je i u onih nekoliko nastupa za nacionalnu momčad. Zapravo neće biti senzacija ako ga 13. lipnja vidimo u prvoj momčadi na Wembleyu.
Premda su se tijekom Lige nacija nagutali golova kao neplivači vode, Dejan Lovren i Domagoj Vida tri godine nakon ruskog srebra i dalje čine jezgru obrane nacionalne momčadi. Klupska forma kaže da se Dalić ovdje ne može zabuniti: Lovren je u prvoj ruskoj sezoni osvojio titulu sa Zenitom, dok je Vida u posljednjem zavoju kampanje izgubio korak, ali i dalje s Bešiktašom može kao prvi proći kroz ciljnu ravninu turske Superlige. Pongračić i Uremović, upadnu li uopće na popis kandidata, mogu se nadati samo mrvicama minutaže.
Kada trofejni narativ posolite s nešto biografskog doprinosa priči, onda sezona osobito plodna postaje za Marcela Brozovića i Ivana Perišića. 32-godišnji Omišanin je ljetos na pripreme Intera stigao bogatiji za naslov europskog prvaka s Bayernom, ali samo kako bi mu Antonio Conte strgnuo s ramena epolete i rekao – kod mene igraš lijevog beka! Perišić je jedan od tri heroja sezone, jer je u zrelim igračkim godinama pregrizao ponos i trofejnom trenerskom diktatoru pokazao da je u ime momčadi spreman podnijeti svaku žrtvu. Njegov altruizam je Conte na koncu priznao i danas ga je spreman nagraditi novim ugovorom.
Marcelu Brozoviću će“scudetto” na kraju balade ipak malo više značiti nego Ivanu Perišiću. On je među “nerazzurre” sletjeo u zimu 2015. godine i odigrao gotovo 250 utakmica prije nego što je napokon komad srebrnine spremio u trofejnu riznicu. Obilježio je pothvat tetovažom bombe na vratu, a onda i simboličkim detoniranjem eksploziva pred kamerama: između ostalog bješe to signal da je igrač sa 28 godina spreman krenuti dalje. Uz dobar nastup na Euru Brozović može postati vruća tržišna roba i igrač uz čiju pomoć će Inter tražiti izlaz iz debelog financijskog minusa.
Slučaj Borne Sose ovih dana serviran nam je ovih dana kao podsjetnik da na lijevom boku nacionalne momčadi vlada prometni kaos. Svjetske velesile vape za rođenim ljevacima, a “vatreni” trenutačno na dispoziciji imaju Bornu Barišića, Domagoja Bradarića, Joška Gvardiola i da, zašto ne, Bornu Sosu. Ako je “minuli rad” najbolja preporuka za mjesto u početnom Dalićevu sastavu, onda Barišić ne mora strahovati za mjesto. On je u Gerrardovoj šampionskoj momčadi Rangersa izrastao u nezamjenjivog igrača, ali nisu daleko iza njega ni Bradarić niti Gvardiol. I dok čuva Sosu u zamrzivaču Dalić raspolaže
U trenutku dok pišem ove retke Andrej Kramarić je zabio 19. gol u bundesligaškoj konkurenciji ove sezone. Nikola Vlašić, njegov konkurent za mjesto “plutajuće mine” u napadu, zaustavio se na 11 golova u ruskom prvenstvu i generalno ostavljajući pomalo dojam igrača u stagnaciji.
U naletu, i to ne samo ove sezone, nalazi se Mislav Oršić, koji bi prije dvije ili tri godine s učinkom od 15-20 golova u 1. HNL figurirao kao “best mover” u kategoriji napadača, ali u međuvremenu je izgradio imidž strijelca u europskim Dinamovim utakmicama. Može zvučati pretneciozno u okruženju asova iz liga petice, ali Oršić u ciljnu ravninu ulazi kao igrač sezone i adut kojem Dalić treba pronaći ulogu na Euru. Kako doznajemo, on je ujedno i onaj Dinamov nogometaš na čiji stol dolaze najkonkretnije inozemne ponude (trenutačno dvije), ali mu se ne žuri van jer u ruci drži bogat ugovor…