Uza sve uvažavanje nogometnih neizvjesnosti, Hrvatska je naivno prokockala prvo mjesto u skupini A kvalifikacija za Euro 2023. u Rumunjskoj i Gruziji. Kada ujesen ostvarite šest uzastopnih pobjeda, onda je ipak to veliki kapital za četiri proljetne utakmice, od čega dvije domaće. Simbolika prosutog direktnog plasmana bio je poraz u Norveškoj, gdje se do sudačke nadoknade vodilo 2:1. Hrvatska je uspjela primiti dva gola u pet minuta i to na način koji ukazuje da je u pitanju dekoncentracija i taktička nedisciplina.

No, ti gafovi su još bili malo za one koji su Bišćanovi izabranici pokazali dva mjeseca prije u Varaždinu, izgubivši od Finske.

Kardinalne greške braniča osnažuju tezu o problemu fokusa mlade reprezentacije, ali i gubitku samopouzdanja. Što je pomalo čudno jer su nakon šest pobjeda ti problemi trebali biti nadvladani. Izbornik Bišćan je doduše upozoravao da je jesenska serija bila i plod dosta sretnih okolnosti, u utakmicama koje su tada, za razliku od proljeća, prevagnule na stranu Hrvatske. Za izbornika i njegove suradnike to bi trebala biti otežavajuća okolnost, jer su imali puno jasniji uvid pred proljeće. Kao što je za igrače dodatni teret odgovornosti jer ipak su s 18 bodova imali dovoljnu zalihu s kojom su mogli amortizirati nervozu poslije prvih neuspjeha...

Izbjeći nedisciplinu

No, dobro, mlade su selekcije sklone takvim usponima i padovima u sazrijevanju. Činjenica jest da Hrvatska ima vrlo nezgodnog suparnika u play-offu. Kao što je činjenica da mladi Vatreni imaju zavidne tehničke kvalitete s kojima se mogu nametnuti Dancima, koji su u svojoj grupi imali samo jednog snažnog suparnika, Belgiju, i bili su kraći u međusobnim ogledima (jedan bod). Uz to i dva boda izgubljena su od slabije plasirane Škotske. Drugim riječima, Danska jest tipično snažna, ali ne bi trebala biti viša razina od Hrvatske.

Naravno, samo pod pretpostavkom da mladi Vatreni, na ovoj razini odlučujućih utakmica, ne ponove teško razumljive dekoncentracije i taktičku nedisciplinu.

To ne može biti samo pitanje igrača, nego je, logično, i odgovornost stožera. U tom kontekstu od Igora Bišćana se očekuje kvalitetna tehnička ali i psihološka priprema. Uz pristup koji će biti proaktivan. To ne znači otvorena ofenziva odnosno jurnjava po gol, ali svakako se očekuje da Hrvatska, kompaktnija i u plitkoj formaciji, diktira ritam. Učinit će to ako taktički drži raspored, nametne posjed i strpljivo gradi prilike za pogodak.

Ako se igra okrene u pravcu agresivnosti, nemirne kombinatorike i razvodnjavanja linija, tada momčad kao Danska, koja će biti tradicionalno taktički postojana, ima prednost u nametanju svojeg ritma. Igraju se dvije utakmice u četiri dana i to je drugačiji natjecateljski izazov u odnosu na fazu po grupama. Hrvatska je u takvim prilikama koncentriranija i bitno je imati na umu da se stvari mogu popravljati u uzvratu. Stoga u Puli ne treba biti grča, nego osloboditi veći talent naših da se nametne kao točka na kojoj će se lomiti omjeri ovog kvalifikacijskog para...