Rasprava o Modriću pro et contra u skorašnje vrijeme neće dati neke epiloge. Kakav god bio sudski epilog (i) u njegovu slučaju (oko inkriminacije lažnog svjedočenja), a što će potrajati, bude li se pokazalo da nije ništa zgriješio, do tada će već nogometno vrijeme (is)teći za momčad i igrače.
Neće se moći vratiti. Tereti ovog slučaja Modrić već su takvi da je homogenost reprezentacije, njena kompaktnost za izuzetno teške jesenske kvalifikacijske izazove vrlo upitnih stanja.
Jasno je da bi daljnji kiks Vatrenih dodatno magnetizirao negativu prema najeksponiranijem igraču. Ima li onda smisla to sve trpjeti kada je praktično ostao usamljen u svojoj muci? Treba li prkositi onom dijelu javnosti koja mu je izrazito nesklona? Kamo takvo nadjačavanje može uopće voditi osim lošoj atmosferi? Nije li i bolje za reprezentaciju da se povuče i oslobodi je toga svog tereta?
Kratak razgovor s Modrićem odaje da su sve to pitanja koja ga opterećuju te da ih u odmaku od ovdašnje zbilje, na pripremama Reala, želi razbistriti. U tom kontekstu, kao što je običavao i u proteklim godinama, Modrić ne igra na kartu “opipavanja javnog pulsa”. Možda je i to njegov problem, što nije funkcionirao tako da se svima svidi, govorio što drugi žele čuti, nije se dodvoravao medijima, tko zna. Ovdje je sve moguće, ionako činjenice nisu na nekoj cijeni, u odnosu na proizvoljne interpretacije te predrasude raznog podrijetla…