Ocjena ne bi bila viša od toga. Razlog je jasan: tri slabija, pa tri bolja poluvremena, uz jasan signal da ovaj Dalićev brod može i bolje. Pa i protiv ove Španjolske, zašto ne?
Jest, premda dežurni higijeničari na društvenim mrežama maliciozno, jer drugačije niti ne znaju, i s naknadnom pameću opserviraju novinarske tekstove i kritike nakon uvodnog kola, sumnjamo da bi i sam izbornik sebi i svojima za Englesku i Češku dao više od nategnutih 5,5. A onda je stigla ta stani-pani utakmica, u kojoj smo pobijedili Škote i u kojoj bi neki momčadski okvirni moment zaradio 6,5. U zbroju je to prolaznih šest, točno kako je na kraju i prolazna naša skupina u borbi s Engleskom, Češkom i sada već prežaljenom Škotskom.
Za nešto više nedostajalo je kontinuiteta, forme i bolje izvedbe, pogotovo u srazu s Česima i pogotovo u kontekstu ofenzivne igre koja je doista kašljucala i tražila se putem, a već to govori da nešto nije podmazano do kraja. Takve se stvari, naravno, uštimaju na tehničkom pregledu tijekom priprema.
U svakom slučaju, i tih ukupnih 6 velik je zalog nade uoči ponedjeljka i sudar s "la rojom" koja, pak, isto traži svoju punu snagu. I bilo bi dobro kada bismo joj to omogućili u nastavku kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo.
Dokaz da Hrvatska može bolje svakako leži u činjenici da su najveći dužnici ostali Ante Rebić i Andrej Kramarić, koji su, doduše, na čudnim i ne baš svojim pozicijama pokazali manje od onoga što od njih priželjkujemo, pogotovo s naglaskom na Milanova ofenzivca koji je u Rusiji energijom i snagom "jeo malu djecu".
Tri violine
No, uz njih svoje predstave, s obzirom na kvalitetu, još mogu podizati i Brozović, Vrsaljko, pa i Petković te Brekalo, čime bismo definitivno već za tri dana mogli podići hrvatski pjev za barem jednu oktavu više. Za pravi, punokrvni sudar sa Španjolcima, za doista jedan od ultimativnih šlagera osmine finala.
Uz trenutačno naše najbolje violine - Modrića, Kovačića i Perišića - pa i Domagoja Vidu, kojeg također inspiriraju veliki turniri, uz, gledajući druge vratare, konstantu koju nudi Livaković na golu, uz ubrzani tečaj učenja Gvardiola i Ivanušeca, pa i povratak dosad načetog i ozlijeđenog Barišića...
Nije to loše. Dapače. A prostor za napredak samo dodatno hrabri vjeru te pojačava kvalitetu. Imamo se za nešto primiti uoči nokaut-faze, itekako.