Prošlo je 18 dana od eliminacije Hrvatske na Euru 2024. Prošlo je i 18 godina otkako je Luka Modrić započeo reprezentativnu karijeru pod ravnanjem Zlatka Kranjčara. U Njemačkoj je tada debitirao na velikom turniru, u Njemačkoj je sada odradio peto europsko prvenstvo. I ukupno deveto veliko natjecanje.
U 178 nastupa, u kojima je postigao 26 zgoditaka, uz 29 asistencija, Luka Modrić predvodio je Hrvatsku do svjetskog srebra i bronce, između kojih je osvojeno i srebro u trećem natjecanju, Ligi nacija. Navedene brojke više su nego dovoljne da bi se dočaralo djelo reprezentativca Luke Modrića.
Put velikana
Od Njemačke 2006., kad je imao 20, do Njemačke 2024., odrađene s 38 godina i 9 mjeseci, koncentrirala se i fantastična mu klupska karijera u Dinamu, Tottenhamu i Real Madridu. Modrić je osvojio trofeje u Hrvatskoj i Španjolskoj, ali je u Tottenhamu pridonio da taj klub nakon pola stoljeća zaigra u Ligi prvaka, odnosno iskorači u kvalitativnom smislu te izgradi “svemirske” uvjete (stadion, kamp, financijska moć). U tom kontekstu doseg s Hrvatskom, koji jest utisnut zlatnim slovima zbog tri prestižne medalje, bio je dodatno obilježen i individualnim velikim doprinosom etabliranju Vatrenih kao člana svjetske elite. To je vrednovano i naslovom najboljeg igrača SP-a 2018., i Zlatnom loptom, i inim individualnim priznanjima (najbolje postave i slično) UEFA/FIFA.
Nakon četiri uzastopno uspješna turnira, s prolaskom grupe i dva nastupa “do kraja” (za postolje), Hrvatska je doživjela pad. Po učinku je to najslabiji vatreni nastup na velikom turniru. Posljednji put se takav neuspješan turnirski nastup dogodio u Brazilu, na Mundijalu 2014. Tamo je Luka Modrić došao kao friški pobjednik Lige prvaka, dugo očekivane Decime za Real, ali njegove prve. Imao je 28 godina i 9 mjeseci i odigrao je u toj sezoni 51 utakmicu za Real i 12 za reprezentaciju. Prosjek klupske sezone, u kojoj je osvojen i Kup kralja, iznosio je 80 minuta igre, u reprezentaciji 75 minuta. U Brazilu je Modrić bio ispod svojih razina, vidljivo iscrpljen klupskom sezonom i velikim emotivnim pražnjenjem, kako nakon osiguranja nastupa na Mundijalu (play-off Island), tako i trofejnim dosezima sa Realom te osobnim globalnim etabliranjem. Hrvatska je djelovala slično ispuhano kao sada u Njemačkoj i eliminirana je u grupi. Jedna od poveznica jest i Modrićev slabiji učinak, odnosno situacija u kojoj njegov pad forme nije momčad kompenzirala i tako mu pomogla da se podigne u učinku.
U ovoj sezoni Modrić je, praktično prvi puta u profesionalnoj karijeri, bio u statusu alternative. Nastupio je u 46 utakmica, ali u nižem prosjeku od 49 minuta igre. U reprezentaciji je odradio također 12 utakmica u prosjeku 76 minuta. Njegova forma, kako bi sugerirale brojke dvije sezone i ova dva turnira, udaljena deset godina, možda nije stvar manjka natjecateljskog ritma u klubu ili (samo) njegove dobi? Objektivno gledano, njegov slabiji učinak na ovom Euru je miks ta dva faktora. I manjka kontinuiteta u klubu, ali i neizbježnih tereta godina. Mogli bismo dodati i subjektivnu procjenu, a to je da reprezentacija, kao ni 2014. tako ni 2024., nije uspjela nadoknaditi Modrićeve deficite. Kad govorimo o deficitu u Brazilu, onda je to zamor sezone, kad govorimo o deficitu u Njemačkoj, onda je to vidljiv teret dekade više na leđima. Pritom ostaje određena dilema koliki je Modrićev učinak mogao biti bolji na ovom Euru da je reprezentacija ukupno gledano bila tehnički, taktički i fizički bolja...
Lukina dilema
Te dileme mogu biti faktori utjecaja na ono što se očekuje do 19. kolovoza. Tada će izbornik Zlatko Dalić objaviti popis igrača za prve izazove u Ligi nacija, protiv Portugala (Lisabon, 5.9.) i Poljske (Osijek, 8.9.). Tom prilikom trebalo bi biti jasno hoće li Modrić nastaviti igrati za Hrvatsku ili će zaključiti reprezentativnu karijeru. Doduše, uvijek postoji treća varijanta, a to je da status ostane stand by, pa da se Modrića koristi povremeno. No, znajući njegove navike i želje, to nam se čini najmanje realnim.
Dakle, hoće li se Modrić oprostiti od reprezentativnog dresa ili ide dalje, prkoseći godinama i izazovima? Na to pitanje odgovor zna samo igrač, iako bi se na temelju prošlih faza sličnih mu dubioza moglo zaključiti da nije još na čistu sam sa sobom. Nakon što se vratio iz Njemačke, Modrić se povukao u mir obiteljskog okruženja i najbližih mu prijatelja. I sasvim je sigurno da važe što mu je činiti glede reprezentacije.
Kad je u pitanju klupska karijera, tu je prelomio. Nakon što se teškom mukom prilagodio novoj mu stvarnosti u Realu, te uz činjenicu da je odbio “bolestan novac” iz Saudijske Arabije i Katara, nagovijestio je kako misli završiti klupsku, odnosno aktivnu karijeru. Nakon 13 sezona iz snova u Madridu gotovo je sigurno da će završiti karijeru kao igrač Reala u 40. godini. I uz rušenje klupskih rekorda u osvajanju trofeja, dobi ostvarenja istih, i uz status prvog kapetana najslavnijeg i najuspješnijeg kluba na svijetu. Ukoliko su te procjene ispravne, onda se logičnim nameću odluke oko nastavka reprezentativne karijere. Jer, koji bi smisao bio ostati u reprezentaciji ako se idućeg ljeta kani oprostiti od nogometa?
Već i u tom pravcu ostanak nije logičan, makar se radilo o dvije “olakšice” toj odluci. Prva je ideja da u Ligi nacija “nešto napravi”, a druga je da pomogne u kvalifikacijama za SP. Pa čak i da poslije Reala odigra sezonu na nekoj manje zahtjevnoj adresi, čini se nerealnim da s Vatrenima nastavi do ljeta 2026. i Mundijala u SAD-u, Kanadi i Meksiku kad će biti na pragu 41. godine.
Ima li smisla dalje?
Luka Modrić i prije Eura 2021. uzimao je u obzir opciju vatrenog umirovljenja. Odgodio je to zbog “dobre spremnosti” za Katar 2022., ali i zbog želje da odlazak obilježi velikim rezultatom. Kad se dogodio, Modrić nije bio ispunjen i htio je da s Hrvatskom osvoji nešto, pa je sve karte bacio na Ligu nacija 2023. I srebrna je medalja uspjeh, ali očito je htio još jednom prkositi sudbini, pa se fokusirao na Euro 2024. Nažalost po reprezentaciju i njega, ispalo je najslabijeg epiloga.
Ima li smisla dalje? Modrić je još nakon Rusije 2018. govorio da nije opterećen dojmovima finiša reprezentativne karijere. Nekim potezima u navedenom slijedu turnira nekako odaje da nije baš potpuno tako, odnosno da nije samo u pitanju njegova strast igranja za reprezentaciju. No, na pragu 39. rođendana možda je trenutak da se Modrić suoči s onime čega se očito pribojava, a to je silazak s reprezentativne scene. Ne zato što je stariji i ne može više igrati kao prije. Ne zato što nije tehnički kvalitetan i ne može više igrom biti važan. Reprezentacija treba novi put, reset i drugačiju priču u odnosu na onu vrlo intenzivnu i uspješnu iz proteklih desetak godina. Reprezentacija se mora naučiti “hodati” bez svoje vodilje i omogućiti novim mladim protagonistima da se pripreme za odgovornosti i velike izazove koji ih čekaju u perspektivi. Možda s Modrićem kao podrškom u drugoj ulozi, možda kao alternativa kad bude nužnost?
Bilo bi najljepše da Luka Modrić dostojanstveno zaključi aktivnu reprezentativnu priču, bez nekih kalkulacija. Preveliko je njegovo djelo da bi otezao tu odluku, koliko god je ona pogotovo za takvu veličinu komplicirana i teška za donošenje. Luka Modrić ne treba veliki rezultat “na kraju” da bi se pamtio njegov opus za sva vremena. Svakom ljubitelju nogometa i Hrvatske, kad zaključi vatrenu karijeru, stegnut će se u grlu i s velikom nostalgijom prisjećat će se najljepših uspomena potpisanim njegovim likom i djelom. Život mora ići dalje, kako god bilo...