Gubitak dva boda u posljednjim sekundama dvoboja u kojem se dominiralo uvijek je stres za momčad koja je propustila pobjedu. U ovom splitskom subotnjem doživljaju Hrvatske to i jest stres jer u stvorenoj gotovo pa euforičnoj atmosferi oko brončano/srebrnih takav gubitak nije bio ni u primislima. Kako reprezentacije, tako i navijačkog puka.
No, u kontekstu svega što je važno i utjecajno za život reprezentacije, ovaj kiks u sučevoj nadoknadi na Poljudu treba tretirani manjim stresom. Medicinska znanost jasno ukazuje da je doza stresa ili povišenog adrenalina dobrodošla da se svladaju prepreke svakodnevice.
Podizanje motiva
U tom smislu je za Vatrene i pogotovo okruženje doza napetosti dobrodošla da bi se podiglo logičan nogometno-natjecateljski gard. Izgubljena dva boda odmah na startu kvalifikacija su zapravo dobar povod da se vatreno okruženje resetira i arhivira brončanu euforiju. Nogomet je stalno dokazivanje i potvrđivanje, iz utakmice u utakmicu, zato je tako emotivno intenzivan i posljedično širi strast. U Hrvatskoj imamo specifičan odnos prema euforijama, bilo negativnim, bilo (pogotovo) pozitivnim, U oba slučaja, jer smo strastven narod, ponese nas trenutak i zaboravlja na logike onoga o čemu je riječ. U nogometu se to vrlo bistro vidi i zato ga se može koristiti kao ogledalo odnosa u društvu...
Hrvatska je protiv Walesa odigrala vrlo dobru utakmicu. Učinila je to na postavljenu obranu suparnika, što je češće bio problem naše reprezentacije. Jedino što je nedostajalo u logičnoj taktičkoj postavci i kvalitetnom pristupu momčadi jest “zatvaranje rezultata. Da su naši postigli drugi gol, lakše bi vjerojatno došao treći nego prvi gostujući. S te strane, igre i pristupa, Hrvatska je ispunila zadatak. Zato jedan naivno primljen pogodak ne može promijeniti tu vrijednost. Igra i pristup su ključni faktori natjecateljskog pohoda, a jedan rezultat nije i ne može biti prijeloman. Splitski epilog dobro će doći za osvježavanje gradiva da je utakmica prostor između prvog i posljednjeg zvižduka suca, te da se unutar toga uvijek mogu dogoditi promjene. U plusu i u minusu. Hrvatska je sada osjetila teret minusa, ali to će, ponavljamo, biti dobar i pravovremeni podsjetnik za daljnji dio kvalifikacija, ali i skorašnji Final Four...
U svojoj rezultatskoj neispunjenosti, utakmica u Splitu je potvrdila visoku vrijednost Hrvatske. Ona je za Wales i slične selekcije druga razina, a igra je to samo još jednom pokazala. Utakmica je pokazala i to da se uspjesi u nogometu mogu i trebaju uživati kad se dogode, i kratko vrijeme potom, ali da se u pravom (nužnom) trenutku treba prestrojiti i okrenuti novim izazovima. Zato je nogomet poseban. Naime, kad ste neuspješni, onda vam svaka sljedeća utakmica podiže motiv više da se poprave stvari, kao što svaki uspjeh, ako vam popusti takav momentum motivacije, može donijeti određenu štetu.
Točno je da Hrvatska ima potencijal za ambiciju osvajanja Final Foura, ali je točno i to da je imaju i konkurenti. Bronca u Kataru nije garancija daljnjeg uspjeha, ali treba biti faktor samopouzdanja da se može gajiti ambicije.
Usponi i padovi
Ključno je da se ta kvaliteta iskazuje iz utakmicu u utakmicu jer sve dobro iz uspješne priče uvijek je motiv suparnicima, a istodobno je na kušnji uobičajenih svakodnevica nogometa koje donose probleme forme, neigranja, statusa u klubovima. Mundijal i Euro su turniri i jedna vrsta natjecanja, a kvalifikacije su duži dril kroz godinu. Zato će biti uspona i padova forme pojedinaca, momčadi, posljedično i uvjerljivosti učinka.
Zbog svega navedenog ovaj mali stres s Walesom je dobrodošao povod da se zaklopi odjek brončane euforičnosti okruženja i Vatreni fokusiraju na stvaranju pretpostavki za nove strastvene odjeke pozitivno nastrojene publike i javnosti. Kroz svaku sljedeću utakmicu gradi se nova priča. Najbolji odjek splitske subote jest da se na vrijeme može prepoznati taj nepisani zakon nogometa i tako spriječiti da mali postane veliki stres.