Netko je broncu doživio kao maksimum, kod drugih je ostao žal za zlatom jer Argentina, ma koliko bila jaka, nipošto nije nepobjediva, no što god tko mislio i osjećao, treća medalja na svjetskim prvenstvima pozicionirala je 2022. po mnogim kriterijima kao najbolju godinu hrvatskog reprezentativnog nogometa još otkako se naša zemlja 1994. uključila u službena natjecanja! Ni 1998. godina, u kojoj je osvojena prva, francuska bronca, niti 2018. s ruskim srebrom kao najvećim pojedinačnom dometom, kad se sve zbroji, kad se doda i Liga nacija, u kojoj su Vatreni izborili Final Four, nisu u cijelosti bile tako sjajne. Godina u kojoj se opraštamo od kune zaslužila je mjesto na pijedestalu hrvatskog nogometa.
Veliko finale je uvijek bitnije i sjajnije od malog, pa iako su se Vatreni 2018. vratili kući nakon poraza, Rusija je ostala najsvjetliji trenutak naše sportske povijesti, no osim tog turnira sa sedam odigranih utakmica postojali su i drugi značajni izazovi, a niti jednom nisu toliko dobro riješeni kao 2022.
Hrvatska je odigrala 13 natjecateljskih i 3 prijateljske utakmice. U Ligi nacija imala je četiri pobjede, te po jedan remi i poraz, na SP-u dvije klasične pobjede, dva prolaza udarcima s bijele točke, dva klasična neodlučena rezultata i jedan izgubljen susret. Svladala je ili eliminirala u izravnim okršajima u Kataru vodećeg na ljestvici FIFA-e Brazil, dotad drugu Belgiju, te ranije svjetskog prvaka i sada doprvaka Francusku, koja je bila treća kad smo se s njom sastali u lipnju. Vatreni su u istoj godini skinuli top 3 reprezentacije svijeta, a kako je izgubljena utakmica od Austrije ostala nebitna, jedino taj poraz od Argentine boli. U polufinalu Svjetskog prvenstva. To nikad ranije nisu napravili. Nakon prolaska Selecaa istodobno su bili aktivni u dva polufinala - Svjetskog prvenstva i Lige nacija. Briljante i gotovo nestvarne visine.
U ukupnoj bilanci to je šest čistih pobjeda, dva prolaza na penale, tri klasična neodlučena rezultata, ali koji su imali pozitivan prizvuk, a s Belgijom i totalno pobjedničko značenje, te dvije izgubljene utakmice po 3:0. U tri prijateljska sraza upisane su dvije pobjede nad Bugarskom i Saudijskom Arabijom i remi sa Slovenijom.
Tijekom 1998. godine generacija Bobana, Šukera i Prosinečkog imala je više pobjeda u službenim susretima – sedam, ali samo ako se utakmice s Japanom i Brazilom u Kataru ne vode kao naši trijumfi, a itekako su bili. Premda su formalno remiji. Pet ih je ubilježeno na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, a dvije u kvalifikacijama za sljedeći Euro. Od giganta svladali su Njemačku 3:0 u četvrtfinalu i Nizozemsku 2:1 u borbi za broncu. Na SP-u su dobili i Jamajku 3:1 i Japan 1:0 u skupini, te Rumunjsku 1:0 u osmini finala. Nakon SP-a bili su bolji od Malte i Makedonije. Sedam pobjeda, a sada šest, ali zapravo osam s Japanom i Brazilom. Protiv Francuske, dvaput Danske, Austrije, Kanade i Maroka, te ti prolazi na jedanaesterce.
Vatreni su 1998. godine imali tri poraza u službenim ogledima od Argentine u skupini 1:0 i Francuske u polufinalu 2:1 na Svjetskom prvenstvu, te u kvalifikacijama za Euro od Republike Irske 2:0. Na kraju se na taj Euro nisu ni plasirali. Iako je tada to bilo tek prvo kolo. Osim deset natjecateljskih ogleda odradili su i četiri prijateljske utakmice, u njima priskrbili tri pobjede – Poljska, Iran, Australija i poraz od Slovačke. Dakle, 1998. su izgubili ukupno četiri susreta.
Ruski Mundijal grijat će nam srca još dugo, ali osim njega 2018. se nemamo po čemu sjećati. Na putu do finala Modrić, Rakitić, Mandžukić, Perišić, Subašić i kolege dobili su četiri utakmice, a dvaput prošli udarcima s bijele točke. To su formalno četiri, a zapravo šest pobjeda. U ogledima za bodove imaju i tri boda sa Španjolskom u Zagrebu 3:2 u Ligi nacija. Dakle, pet pobjeda ili sedam, kako se već gleda. U Rusiji su dobili Nigeriju 2:0, Argentinu 3:0, Island 2:1 i Englesku 2:1. Izbacili su i Dansku i Rusiju, Argentina je i tada bila jaka, a Engleska je cijenjena reprezentacija - u to doba bile su Argentina 5., a Engleska 12. ekipa s FIFA-ine ljestvice. Dijelila je tu poziciju s Danskom. Nakon Rusije odigrana su četiri ogleda u Ligi nacija u kojima je Hrvatska dobila Španjolsku, ali je pretrpjela povijesni poraz od La Roje u Elcheu 0:6, a izgubila je i od Engleske na Wembleyju 1:2, te igrala s njom doma u Rijeci 0:0.
U 11 natjecateljskih susreta ekipa Zlatka Dalića imala je pet klasičnih pobjeda, dva prolaza na jedanaesterce, jedan obični remi i tri poraza. Odigrala je i šest prijateljskih susreta, u njima svladala Meksiko, Senegal i Jordan, remizirala s Portugalom, a izgubila od Perua i Brazila. Sve zajedno pet pobjeda, dva prolaza s bijele točke, dva klasična neodlučena ishoda i pet poraza.
Dakle, Hrvatska je u ovoj 2022. godini što pobijedila, što eliminirala u utakmicama "biti ili ne biti" tri najbolja na svjetskoj rang-listi kao nikad ranije, a pritom je izgubila samo dvaput. Prije četiri godine imala je pet poraza, a 1998. godine četiri. U Nizozemskoj na Final Fouru Lige nacija u lipnju 2023. tek treba do kraja ubrati plodove učinjenog u jedinstvenoj i po rezultatskom kontinuitetu najvećoj godini. Bilo je izvrsnih etapa i u nekim ranijim razdobljima, no jasno da se one u kojima nije igrano veliko natjecanje ili u kojima je Hrvatska rano ispala ne mogu mjeriti s tri okićene odličjima.
Katarska bronca po mnogočemu se razlikuje od prethodnih medalja. Generacije 1998. i 2018. sazrijevale su i srastale zajedno, gubile i učile da bi dosegnule vrhunac. Prvi put Hrvatska je došla do podija s međugeneracijskom momčadi. Dijelom starije ekipe i brojnim novima. Sastavom koji nije rastao godinama da bi stigao do zenita. To, osim u iznimnim slučajevima, uspijevaju samo velesile. Ili oni koji imaju igrače poput Luke Modrića. Ta činjenica također 2022. čini posebnom i izuzetnom! Čudesnim pothvatom Zlatka Dalića i njegove "obitelji".